POČETNA

CRO DOKUMENTACIJA

O ARCH-U


Sadržaj druge stranice:


Konfiguracija sustava

    Ovo su osnovne konfiguracijske datoteke za Arch Linux. Trebali biste se sasvim ugodno osjećati ručno uređujući ove datoteke s tekstualnim editorom (uređivačem), jer nema GUI alata koji bi vam mogli pomoći. Samo najosnovnije konfiguracijske datoteke su ovdje obrađene. Ako vam zatreba dodatna pomoć pogledajte man stranice i/ili dokumentaciju koju možete pronaći na internetu.

Arch Linux nema dodatne alate kojima bi mogli administrirati vaš sustav. Kao rezultat toga, možete se koristiti uputama autora software-a, ili nekim drugim informacijama.

Konfiguracijske datoteke

    Prije ulaska u vaš novo instaliran sustav, trebali bi barem pogledati ove datoteke i provjeriti da su barem približno slične ovima.

/etc/rc.conf

    Ovo je glavna konfiguracijska datoteka za Arch Linux. Ona vam dopušta podešavanje vaše tipkovnice, vremenske zone, servisa kod podizanja sustava i slično. Trebali biste pročitati sve postavke u ovoj datoteci i shvatiti ih:

LOCALE
Ovo postavlja vaš sustavski jezik, koji će biti korišten sa svim i18n-prijateljskim programima i alatima. Možete dobiti listu dostupnih jezika ako pokrenete locale -a iz komandne linije.
HARDWARECLOCK (hardverski sat)
Ili UTC ako je vaš BIOS sat postavljen na UTC ili GMT, ili localtime ako je vaš BIOS sat postavljen na vaše lokalno vrijeme.
TIMEZONE (vremenska zona)
Podešava se vaše lokalno vrijeme. Zone su relativne putanje na zoneinfo datoteku iz direktorija /usr/share/zoneinfo. Npr., hrvatska vremenska zona će biti Europe/Zagreb, što upućuje na datoteku /usr/share/zoneinfo/Europe/Zagreb.
KEYMAP (izbor tipa tipkovnice)
Definira se keymapa (izbor tipa tipkovnice tj. treba odabrati onaj tip koji podržava hrvatske znakove, to je uglavnom croat mapa) koja će se podizati zajedno s loadkeys programom kod podizanja sustava. Dostupne mape možete pronaći u /usr/share/kbd/keymaps direktoriju. Uzmite u obzir da je ovaj odabir valjan jedino za vaše "prave" terminale (TTYs), a ne za grafičke window menadžere ili X-e.
CONSOLEFONT (konzolni font)
Definira konzolni font koji se podiže sa setfont programom kod podizanja sustava. Dostupne fontove možete pronaći u /usr/share/kbd/consolefonts.
USECOLOR
Omogućava (ili obrnuto) obojene status poruke kod podizanja sustava.
MOD_AUTOLOAD
Ako je postavljen na "YES", Arch će skenirati vaš hardver kod podizanja sustava i pokušati automatski podići module za vaš sustav. To se radi s hwdetect alatom.
MOD_BLACKLIST
Ovo je lista modula koje ne želite da se učitaju kod podizanja sustava. Npr., ako ne želite dosadni PC zvučnik, možete staviti na ovu listu pcspkr modul.
MODULES (moduli)
Ovdje možete dodati listu imena modula za koje želite da se podižu kod podizanja sustava bez potrebe za vezivanjem hardverskih uređaja u modprobe.conf datoteci. Dodajte ime modula ovdje i stavite bilo koje opcije u modprobe.conf ako trebate.
USELVM
Postavite na "YES" kako bi se vgchange podigao uz sysinit,  i to će uključiti LVM grupe. Ako ne znate što ovo ime znači, ne zamarajte se time.
HOSTNAME
Postavite ovo kao hostname mašine, bez domain dijela. Ovo je totalno vaš izbor sve dok se držite slova, znamenki i nekoliko uobičajnih specijalnih znakova.
INTERFACES (sučelja)
Ovdje možete definirati postavke za vaša mrežna sučelja. Početne linije i komentari objašnjavaju vrlo dobro osnovno podešavanje.
ROUTES (rute, putanje)
Možete definirati vaše vlastite statične mrežne putanje s pripadajućim imenima ovdje. Pogledajte primjer za standardni gateway kako bi dobili ideju. Svakako će dobro doći čitanje dokumentacije u vezi ovoga.
NET_PROFILES
Omogućava određene mrežne profile kod podizanja. Mrežni profili pružaju dobar način podešavanja višestrukih mrežnih konfiguracija i namijenjen je zamjenjivanju standardnog INTERFACES/ROUTES podešavanja koje je još uvijek prreporučeno za sustave sa samo jednom mrežnom konfiguracijom. Ako će vaše računalo sudjelovati u više mreža u različitim vremenima (npr., laptop) onda trebate pogledati u /etc/network-profiles direktorij kako bi postavili neke profile. Postoji template datoteka uključena u tu mapu koja vam može pomoći.
DAEMONS
Ova lista sadrži imena onih skripti sadržanih u /etc/rc.d/ mapi koja se trebaju podizati kod boot procesa. Ako ime skripte ima prefiks (!), neće biti izvršena. Ako skripta ima prefiks "at" simbol (@), onda će se izvršiti u pozadini (tj.  sekvenca podizanja neće čekati uspješno izvršavanje prije nastavka podizanja).

/boot/grub/menu.lst

    GRUB je standardni bootloader za Arch Linux. Trebali biste pogledati i urediti ovu datoteku kako bi podesili vaše boot postavke.

Konfiguracija GRUB-a je prilično jednostavna, najveća razlika je da koristi drugačiju shemu imenovanja uređaja nego što je to pod /dev; Vaši tvrdi diskovi su imenovani kao cjeline kao (hd0), (hd1), itd., sljedno numerirani prema pojavljivanju IDE/SCSI bus-a, kao hda, hdb, itd. u Linux-u. Particije diska su predstavljene kao (hd0,0), (hd0,1) itd., gdje 0 označava prvu particiju. Primjere ove datoteke možete pogledati u menu.lst.

Ako koristite Arch 2.6.x kernel, uz ostale parametre trebate dodati initrd liniju koja pokazuje na initrd26.img datoteku u vašem /boot direktoriju.

Kako bi dodali dio sa bootsektorom za različite OS, ovaj će vam primjer pomoći. Dodajte ovaj blok datoteci poslije svih ostalih dijelova i uredite particijski uređaj prema dijelu gdje se nalazi vaš OS.

# (1) Other OS
title My Other OS
rootnoverify (hd0,1)
makeactive
chainloader +1

Za više informacija pogledajte GRUB man stranicu ili online GRUB manual.

/etc/mkinitrd.conf

    Ova datoteka vam dopuša fino podešavanje inicijalnog ramdiska ("initrd") za vaš sustav. Initrd je gzipped image kojeg jezgra (kernel) čita pri podizanju sustava. Svrha initrd-a je da uputi sustav na točku gdje može pristupiti root datotečnom sustavu. To znači da treba učitati bilo koji modul potreban za "vidjeti"  stvari kao IDE, SCSI ili SATA diskove (ili USB/FW, ako podižete sustav sa USB/FW diska). Jednom kad initrd učita odgovarajuće module, prepušta kontrolu Arch sustavu i podizanje se nastavlja. Zbog ovoga razloga, initrd sadrži samo određene module potrebne za pristup root datotečnom sustavu. Većina ostalih modula će se učitati kasnije sa hwdetect ili hwd alatima.

Po standardu, mkinitrd.conf je konfiguriran kako bi pružio sve znane module za IDE, SCSI ili SATA sustave. To znači da bi standardni initrd trebao raditi za gotovo svakoga. Međutim, tamo je zasigurno mnogo modula koji se učitavaju, a vama nisu potrebni. To lako možete provjeriti sa lsmod naredbom nakon podizanja sustava. Kako bi se učitavali samo oni moduli koje trebate uredite mkinitrd.conf i onemogućite podsustave koje ne trebate. Svaki podsustav ima varijablu koja počinje sa REMOVE_. Postavite tu varijablu u 1 i to će ju maknuti iz initrd-a.

Kada ste završili sa podešavanjem mkinitrd.conf, morate pokrenuti mkinitrd auto kako bi regenerirali initrd. Možete dodati -show opciju ako želite vidjeti uključene module.

# mkinitrd auto -show

UPOZORENJE: ako ne uspijete uključiti ispravan modul u vaš initrd, vaš sustav se neće podići! Zato budite oprezni kada podešavate initrd. Ne podešavajte ga ako ne poznajete dobro vaš hardware.

Ako uspijete "pokvariti" vaš sustav, možete koristiti backup initrd koji je uključen sa 2.6.x kernelom, ali jedino ako koristite GRUB bootloader. Kako bi koristili backup initrd, uredite initrd liniju u vašem GRUB menu-u za podizanje i promijenite ju na točku backup image-a. Npr., ako je vaša standardna initrd linija initrd /initrd26.img, trebate je promijeniti u initrd /initrd26-full.img. Tada podignite sustav sa backup initrd i popravite vašu primarnu!

/etc/hosts

    Ovdje držite hostname/ip parove drugih računala na vašoj mreži. Ako hostname nije dio DNS-a, možete ga dodati ovdje. Obično ne trebate ništa mijenjati u ovoj datoteci, pa ako ne znate što radite pročitajte man hosts.

/etc/fstab

    Vaše postavke datotečnih sustava i mount točke su ovdje konfigurirane. Instalacijski program bi trebao kreirati potrebne postavke, ali najbolje je pogledati ovu datoteku još jednom i provjeriti je li sve u redu.

/etc/modprobe.conf

    Samo za 2.6.x kernele.

Ova datoteka kaže koje module kernel treba podići za sustavske uređaje. Npr., kako bi kernel podigao Realtek 8139 ethernet modul kada podiže mrežu (tj. kada pokušava podesiti eth0), koristite ovu liniju:

alias eth0 8139too

Sintaksa ove datoteke je prilično identična staroj modules.conf shemi, sve dok ne koristite neke egzotične opcije kao post-install. Tada trebate pročitati man modprobe.conf.

/etc/profile

    Ova skripta se pokreće pri svakom prijavljivanju korisnika na sustav. Prilično se lako podešava pod Arch Linux-om (većina stvari se lako podešava). Podesite i uredite ovu datoteku prema svojim potrebama.

Boot Skripte

    Arch Linux koristi prilično jednostavne sekvence podizanja slične *BSD-ima. Prva boot skripta koja se treba pokrenuti je /etc/rc.sysinit. Kada se ona podigne, /etc/rc.multi će biti pozvana (u normalnom podizanju). Posljednja skripta koja će se pokrenuti biti će /etc/rc.local. Kada se podiže u runlevelu 1, pojedinačnom modu, skripta /etc/rc.single se podiže umjesto /etc/rc.multiArch zapravo ima samo tri runlevela, ako se još spomene podizanje X-a u runlevelu 5. Boot skripte koriste varijable i definicije koje se mogu pronaći u /etc/rc.conf datoteci i također postavlja osnovne funkcije prema /etc/rc.d/functions skripti.

Pregled boot skripti:

/etc/rc.sysinit

    Glavna sustavska boot skripta. Ona radi boot-kritične stvari kao postavljanje datotečnih sustava, aktivacija swapa, učitavanje modula, itd. Vjerojatno nikada nećete trebati uređivati ovu datoteku!

/etc/rc.single

    Pojedinačno korisničko podizanje. Ne koristi se u normalnom podizanju. Ako se sustav podiže u pojedinačnom korisničkom modu, npr. sa kernel parametrom 1 prije podizanja ili tijekom normalnih multi-user operacija sa naredbom init 1, ova skripta provjerava da servisi budu pokrenuti samo za najosnovnije stvari; syslog-ng i udev. Ovaj mod je koristan ako želite promjene na sustavu i ne želite utjecaj nekog drugog korisnika zbog mogućeg gubitka podataka i slično.

Također, nećete imati potrebu mijenjati ovu skriptu.

/etc/rc.multi

    Skripta za višekorisničko podizanje. Pokreće sve servise koji su podešeni u DAEMONS dijelu (u /etc/rc.conf datoteci) nakon što pozove /etc/rc.local skriptu. Nema prevelike potrebe za mijenjanjem ičega u ovoj skripti.

/etc/rc.local

   Lokalna višekorisnička skripta za podizanje. Ovdje možete dodati naredbe za koje želite da se podižu pri podizanju. Ovo je konačno prva i jedina skripta koju bi željeli urediti prema svojoj želji.

/etc/rc.shutdown

    Sustavska skripta za gašenje računala. Zaustavlja servise, demontira datotečne sustave, deaktivira swap, itd. Ne dirajte.

/etc/rc.d/*

    Ova mapa sadrži skripte servisa iz rc.conf's DAEMONS dijela. Možete koristiti ovu mapu nakon što se sustav podigne kako bi upravljali određenim servisima. Npr. naredba

# /etc/rc.d/postfix stop

će zaustaviti postfix servis. Skripta jedino postoji kada je pripadajući paket instaliranOva mapa je slična tj. ekvivalentna  /etc/rc3.d/ ili /etc/init.d/ mapama drugih distribucija, bez zbrke sa simboličnim linkovima.

Upravljanje korisnicima

    Korisnici i grupe mogu biti dodani ili obrisani sa standardnim naredbama pruženim preko util-linux paketa: useradd, userdel, groupadd, groupdel, passwd i gpasswd. Tipični način dodavanja korisnika je sličan ovoj proceduri:

# useradd -m -s /bin/bash johndoe
# passwd johndoe

Prva naredba će dodati korisnika imena johndoe, kreirati home mapu /home/johndoe i postaviti neke standardne datoteke za prijavu u tu home mapu. Također će postaviti ljusku koja će se podići kod prijave na sustav (/bin/bash). Druga naredba će vas pitati za lozinku za korisnika johndoeLozinka je nužna kako bi aktivirali vaš korisnički račun.

Kao alternativu useradd naredbi, adduser skripta je također dostupna kako bi interaktivno kreirali nove korisnike na vašem sustavu jednostavno odgovarajući na nekoliko pitanja.

Pogledajte man stranice za više informacija o ostalim naredbama. Dobra je ideja kreirati jednog (ili više) normalnih korisnika za vaš svakodnevni rad kako bi u potpunosti koristili dostupna sigurnosna svojstva i minimizirali potencijalne štete koje mogu proizaći iz korištenja root korisnika za bilo što osim zadaća administriranja sustava.

Pristup internetu

DSL (PPPoE)

    Ove instrukcije su jedino važne ako koristite računalo za spajanje na vašeg ISP-a (među ostalim). Nećete trebati ništa nego samo definirati ispravan standardan "gateway" ako koristite odvojen ruter.

Prije nego krenete koristiti vašu DSL online vezu, trebati ćete, naravno, fizički instalirati vašu mrežnu karticu na koju će biti spojen DSL modem. Nakon dodavanja vaše novoinstalirane mrežne kartice u modules.conf/modprobe.conf, trebate instalirati rp-pppoe paket i pokrenuti adsl-setup skriptu kako bi konfigurirali vašu vezu. Nakon što ste upisali sve potrebne podatke, možete se spojiti i odspojiti sa

# /etc/rc.d/adsl start

i

# /etc/rc.d/adsl stop

Podešavanje je uglavnom prilično jedostavno i brzo, svakako možete pročitati man stranice. Ako želite automatsko spajanje vaše veze, dodajte adslDAEMONS dio.



Prethodno Sljedeće
Uvod i instalacija sustava Paketni mehanizam


Napravio Boljsa s Mozilla-composerom; 2006.