1. Instalacija
1.1 Organiziranje diska prije instalacije
Od mojih tvrdih diskova, prvi je podijeljen na tri dijela: veliku particiju C:\ za Win98, manju particiju za Mandrake i trecu za njegov swap. Manji dio drugog diska D:\ sluzi mi kao backup, a na vecem je Debian, na kojem sada ovo pisem, i njegov swap. Treci disk je u 'ladici' i sluzi kao velika disketa. Podijeljen je na dva dijela od kojih je jedan particija E:\ , a drugi backup za Linux.
Predpostavljam da - kao i ja - zelite zadrzati stare dobre Windoze i bootati oba sistema. Najbolje je zato prethodno disk ili diskove vec podijeliti i organizirati DOS programom fdisk. Nadam se da znate kako se s njim radi, jer to necu opisivati (hodite nekome tko ima DOS, napisite help fdisk i citajte). Disk particionirajte tako da jedan dio ostavite netaknut, prazan (mislim da bi 2-3 Gb bilo dovoljno za sve sto vam treba) , a onda na taj dio, nakon instalacije Windoza na fat-formatirani dio, stavite Linux. Obratite pozornost: savjetujem naciniti sve particije primarnim (primary). Iako sam prije imao Windowse i Linux zajedno uz neke extended particije, cini mi se da cete tako imati manje problema.
Ukoliko ne zelite iznova instalirati Windowse, rjesenje ce vam biti ili da nabavite jos jedan disk, ili da svoje sadasnje particije iznova organizirate nekim od programa koji to mogu bez unistavanja postojecih podataka. Recimo, Partition Magic.
1.2 Kako vidjeti Linux iz Windowsa
Linux moze 'vidjeti' i pisati po Win9x fat i vfat particijama, ali ne i obrnuto. Ipak, postoji programcic fsdext2 koji vam omogucava da iz Windowsa 'vidite' Linux ext2 particiju. To moze biti korisno, jer s nje mozete presnimavati, citati je i tako steci predodzbu kako je Linux zapravo organiziran, ali po njoj ne mozete pisati. Vidio sam negdje da postoji i program kojim iz Windoza mozete cak i to, ali nisam ga isprobao, niti se sjecam kako se zove.
...pravi se ovako: odete u DOS (ili Win9x DOS prozor), odete u direktorij /install na prvom Debian CD-u i napisete rawrite2 . Zatim na upit Enter disk image source file name: upisete rescue.bin , a na upit Enter target diskette drive: odgovorite samo jednim a (bez dvotocke). Ubacite praznu disketu i stisnite Enter . Kad zavrsi, program ce vam reci Done i tako ste nacinili svoju Debian boot disketu.
Kad ste napravili boot disketu, resetirajte racunalo i pustite ga da digne sistem s nje. Na dnu zaslona pojavit ce vam se boot: , a vi samo opet pritisnite Enter i pricekajte da se Linux digne i pojavi Debianov zastrasujuci instalacijski program dbootstrap .
Ako imate originalnu distribuciju i BIOS koji moze bootati sistem s CD-a (potrazite nesto kao Boot Sequence i podesite CDROM kao prvi), mozda cete uspjeti tako dignuti Linux. Pokusajte! (Meni je stari Debian 2.1 znao zapoceti, ali bi iz nekog razloga kazao Boot failed.) Ako to ne uspije, pokusajte s drugim instalacijskim CD-om. Ako ni to ne uspije, prilikom pokretanja racunala prebacite se u DOS prompt (stisnete F8 pa izaberete Command prompt only), hodite opet u direktorij /install i upisite boot . I gle cuda - Linux se dize s CDa i pojavljuje se instalacijski program. Ne zaboravite ipak naciniti boot disketu!
1.4 dbootstrap i particioniranje diska programom cfdisk
Iza ovog nakaradnog imena dbootstrap krije se jos grozniji Debianov instalacijski program u kojemu nema puno filozofiranja - ili radite kako treba, ili idete kuci i ponavljate iz pocetka. Dakle, kad se to cudo pojavi na zaslonu, prvo (nekad se birao i Color ili B&W display) izaberite Partition a Hard Disk , nakokon cega ce se pojaviti glavni zaslon programa cfdisk , Debianovog programa za particioniranje. Sucelje mu je (naravno) ruzno i nimalo user friendly, ali je zapravo pametan, siguran i jednostavan, ukoliko ste pazljivi. Bolje vam je da budete, jer ako pogrijesite, nema undo.
Pretpostavimo da ste ucinili kako sam predlozio i disk podijelili na
dva dijela, od kojih ste na prvom instalirali (razumije se, heh, legalno
kupljeni) Win9x, a drugi ostavili nedirnut, prazan. Ako imate samo jedan
disk,
cfdisk ce vam (pri vrhu) pokazati da je njegova oznaka /dev/hda
, te podatke o particijama, otprilike ovako:
| Name | Flags | Part Type | FS Type | [Label] | Size (MB) |
| /dev/hda1 | Boot | Primary | Win95 Fat32 | (?) | |
| Pri/Log | Free Space | (?) |
Ono sto vas zanima je ovo posljednje, Pri/Log Free Space ,
jer se odnosi na dio diska koji ste odvojili za Debian. Na donjem dijelu
zaslona nalaze se opcije, koje zavise od toga na kakvoj ste particiji.
Po programu se krecete strelicama na tipkovnici, gore/dolje po particijama,
a lijevo/desno po opcijama. Pozicionirajte se na Pri/Log Free Space
, pa ce se dolje pojaviti opcije [Help] [New] [Print] [Quit] [Units]
[Write]. Izaberite [New] , a zatim [Primary]. Dalje
vas program pita zelite li particiju na pocetku ili kraju slobodnog prostora,
te koliko cete prostora odvojiti za svoju Debian root particiju. Prije
no sto to odredite, sjetite se da morate napraviti i swap particiju
koja bi trebala biti barem duplo veca od kolicine RAMa u vasem stroju,
ali ne vise od 128 Mb. Kada ste odredili,
cfdisk ce vam iznova
pokazati svoj glavni zaslon, ali ce sada na njemu biti i vasa Linux particija,
i to kao /dev/hda2 , te jos jedna Pri/Log Free Space
, velicine koju ste ostavili za swap. Od nje na potpuno isti nacin
nacinite swap particiju, ali ce je
cfdisk pokazati kao
FS
Type Linux , pa stoga izaberite opciju [Type], te upisite
broj 82 (kao sto vidite, Linux
ext2 je tip
83),
i jos malo pa ste gotovi s particioniranjem. Sada biste trebali imati ovakvo
stanje:
| Name | Flags | Part Type | FS Type | [Label] | Size (MB) |
| /dev/hda1 | Boot | Primary | Win95 Fat32 | (?) | |
| /dev/hda2 | Primary | Linux | (?) | ||
| /dev/hda3 | Primary | Linux swap | (?) |
Fino. Odaberite opciju [Write] , na pitanje odgovorite yes i pricekajte da cfdisk upise podatke na disk. Zatim odaberite [Quit] i opet ste u Instalation Main Menu.
1.4.1 Kako Linux zove svoje diskove
Primijetili ste da u Linuxu nema oznaka C:\ D:\ itd, vec su svi diskovi /dev/hd** , gdje zvjezdice zamjenjuju broj i oznaku. Prvi je disk /dev/hda , drugi /dev/hdb , treci /dev/hdc i tako dalje. Ako je disk podijeljen na dvije particije, jedna primary i jedna extended, onda su njihove oznake /dev/hda1 (za C:\ ) i /dev/hda5 (za D:\ ). Zasto je /dev/hda5 , a ne /dev/hda2 ? Koga je briga, negdje sam procitao objasnjenje i odmah ga zaboravio. Bitno je samo da sve logicke particije Linux vidi pocinjuci od brojke 5, kao /dev/hd*5 , /dev/hd*6 itd. (Doduse, sjecam se da je disk druid u onom nesretnom slucaju mislio drugacije, hm.) Medjutim, ako je disk podijeljen na dvije primarne particije (Win i Linux), onda ce one biti /dev/hda1 i /dev/hda2 .
Oznaka CD-a zavisi od toga kamo ste ga spojili. Ako je npr. kao kod mene master na IDE2 , onda je /dev/hdc (dakle, da je slave na IDE1, bio bi /dev/hdb). Disketni pogon A:\ za Linux je /dev/fd0 .
Ako imate SCSI disk ili CD, oni ce biti /dev/sd* , ali ja o njima nemam pojma. Znam samo da kod instalacije treba jos jedna disketa s posebnim driverima za njih. Ako imate IDE CD-przilicu, da bi ona radila pod Linuxom trebat ce vam SCSI-emulacija. O tome kasnije.
Sad vam predstoji konfiguracija tipkovnice Configure the keyboard . Postoji Croatian , pa je izaberite. Neki kazu da je mozda bolje za pocetak uzeti americku, da ne morate traziti razne znakove u slucaju pojavljivanja problema. Ja imam "Tipro Ljubljana" tipkovnicu veliku kao tacna za kolace, a staru, vjerovali ili ne, vise od 12 (dvanaest) godina, na kojoj su oba rasporeda u razlicitoj boji. Ako odaberete nas raspored, a nemate tako nesto, postoji mogucnost da cete negdje trebati napisati npr. \ ili |, pa cete morati pogadjati gdje je. Medjutim, ako radite kako treba, ta je mogucnost posve neznatna.
Slijedi inicijalizacija vasih particija, prvo Initialize and acitvate swap partition , a zatim Initialize a Linux partition . Kod pitanja da li zelite preskociti provjeru particija radi bad sectora odgovorite negativno i zatim pricekajte da se formatiraju. Ako imate veliku particiju, to moze potrajati. Slijedi pitanje Do you want to retain Linux kernel 2.0 compatibility , dogovorite No . Zatim ce vas instalacija pitati Mount as the root filesystem , da li zelite da vasa Linux particija bude root, potvrdite i zapamtite kako je prepoznata (vjerojatno /dev/hda2), jer ce vam ta oznaka kasnije trebati. Slijedi Install operating system and modules , stisnite Enter , pojavljuje se pitanje za uredjaj s kojeg ce teci instalacija, odaberite CDROM (koji je vjerojatno slave na prvom IDE kanalu /dev/hdb), koji je naravno vec u pogonu, a zatim ide Please choose the path inside CDROM where the Cebian archive resides , na sto opet odgovorite samo Enterom, i to dva puta, jer program vec ima predefinirane staze. Nastavljate s Configure device driver modules . Nije previse vazno ako nesto ne odaberete, jer kasnije sve mozete mijenjati i dopunjavati, ali ako znate tocno sto vam treba, mozete si ustedjeti vrijeme. Evo nekoliko prijedloga: od ponudjenih file systema obvezno izaberite vfat da mozete povezati Windows particiju (pita vas Install this module in the kernel? , samo stiskate Enter dok ne kaze Instalation succedeed i pokaze mali + pored modula), a od ostalog mozete izabrati recimo mrezni protokol ppp , zatim podrsku za PS/2 misa psaux ili za serijskog serial , za paralelni printer lp i parport i sto vam jos drugo padne na pamet. Ja sam, primjerice, birao hisax i isdn za ISDN karticu, ide-scsi i sg za przilicu, te soundcore i soundlow za zvucnu karticu. Kod nekih kategorija su hardverske komponente navedene bas imenom proizvodjaca, pa ako koju imate, dodajte je.
Na kraju odaberite Finish, pa ce vas instalacija pitati kako zelite da vam se kanta zove i sto ce vam biti prompt kao rootu. Ponudjeno je debian , ali mozete staviti bilo sto, uz uvjet da koristite slova i brojke.
Slijede upiti IP address , Netmask , IP gatevay i Domain name , a ticu se pitanja da li ste cijelo vrijeme povezani na mrezu, sto vjerojatno niste. Ja nisam, pa udaram po Enteru , ali ako vi ipak jeste, nemam pojma sto trebate upisati. Slijedece pitanje je DNS server address , a tu vam valja unijeti poznate brojcice (ako koristite Hinet) 205.219.255.5 205.219.255.8 , tocno ovako kako sam ja, s razmakom izmedju grupa znamenaka. Dalje ide Install the Base System , na vec poznat nacin, pa cete opet morati odabrati s kojeg ce uredjaja teci, naravno s CDROMa, a zatim vam preostaje samo jos koji Enter i malo cekanja da se instaliraju osnovne stvari.
Evo nas opet u glavnom izabirniku. Sada treba Configure the Base System , izaberite Europe i Zagreb , jos jedan No jer vam ne treba GMT, i dosli smo do upita kako hocete da vam se sistem podize: Make Linux bootable directly from hard disk. Obzirom da ste novak u Linuxu i zelite sacuvati svoje lijepe Windoze netaknutim, prvo izaberite za svaki slucaj Make a boot floppy i nacinite disketu, a zatim samo hrabro Reboot the System . Poslije cemo nastimati da Linux dizete odakle i kad vam padne na pamet.
Ako ste instalaciju podigli s diskete, ili s bootabilnog CD-a, nemojte uciniti nista. Ako ste je podigli s CD-a iz DOS-a, sad umetnite boot disketu u njezin pogon. U svakom slucaju, pricekajte da vam se na dnu zaslona pojavi boot: a zatim upisite rescue root=/dev/hda2 , odnosno, onaj /dev/hd** kojeg ste zapamtili kod particioniranja i odredjivanja root particije. I evo nam opet naseg Debian Linuxa, koji vas pita Shall I enable MD5 passwords ( No ), Shall I install shadow passwords (Yes), a zatim za vas root password , odnosno zaporku. Unesite nesto (dvaput) sto cete upisivati kod svakog logiranja kao root. Zatim mozete istovjetnim nacinom stvoriti jednog 'obicnog' korisnika (kao ja kruno). Davez se ne predaje Shall I remove the PCMCIA packages , pa ako nemate takvih uredjaja, recite mu Yes . Slijedi Do you want to use a ppp connection to install the system , odgovorite No . Zatim ce vas pitati Scan another CD (Yes), pa je vrijeme da mu izredate sva tri instalacijska Debianova CD-a , da zna odakle ce sto instalirati. Vjerujem da nakon toga na pitanje Add another apt source mozete odgovoriti s No .
Slijedi vazan dio How do you want to choose additional software to install , pa si ucinite uslugu i izaberite Simple , jer se iza zavodljivog odgovora Advanced krije grozno cudoviste zvano dselect , o kojem cu govoriti kasnije, kad bas moram. Nakon toga ce vam se pojaviti Debian task installer , pa izaberite sto hocete. Najbolje - sve, ali obavezno Dialup , Newbie help i X Window system . Instalacija ce zapoceti nakon Finish , a zatrazit ce vas da odmah iskonfigurirate neke programe egzoticnih imena poput npr. lynx , wwoffle , leafnode , exim , wvdial itd. Izbjegnite to, jer ne znate sto vam treba, a uvijek mozete ponoviti kasnije. Bit ce i korisnih stvari, poput pitanja Default paper name gdje vam valja reci a4 , ali i opasnih, kao Do you want to make VGA X server (ili neki drugi) the default . Ne dajte za majku bozju, jer tko zna hoce se taj slagati s vasom grafickom karticom, a pokusat ce odmah dignuti graficki mod. To cete srediti kasnije. Isto tako, kad vas pita Do you want to create XF86 configuration file , recite no , jer cete i to uciniti kasnije, ali fino i polako.
Cijela stvar moze trajati pola sata, sat ili duze, ovisno od brzine vaseg stroja i kolicine stvari koje ste izabrali.
Pojavio se! Al' ste faca, instalirali ste Debian Linux! Uh... a sto sad? :-)
Logirajte se kao root (na login: upisete root , a na Password:zaporku koju ste izabrali prilikom instalacije) i docekat ce vas nesto ovakvo: debian:~# (ili kako ste vec htjeli da vam se stroj zove) i mali lijepi treptavi kursor.
1.6.1.1 Logirati se kao root ili ne
Prica kaze da je u Linuxu lose logirati se kao root, jer root moze bukvalno sve, pa tako i (nepovratno) zeznuti stvar. Zato se treba logirati kao obicni korisnik koji ima samo jako ogranicene ovlasti nad sustavom, a kad radite nesto strasno vazno, pozovete naredbu su , upisete root zaporku i radite, a zatim se vratite na status obicnog korisnika s jednim exit . Tja.
Moram ovdje priznati da mi se u slucaju jednog (i najcesce jednokorisnickog) kucnog stroja koji nije povezan u nekakvu mrezu to cini prilicno blesavo, jer se stvarno cesto dogadja da morate raditi 'vazne stvari', a onda skuzite da kao 'obicnjak' ne mozete niti pisati, niti citati sto vam se prohtije dok ne date zaporku. Zivi davez. Ti boga, ako mogu u Windozama imati Show All Files , pa valjda necu umrijeti sto sam ovdje root.
Dakle, za potrebe ovog KAKO-a, mi Linux neznalice logirat cemo se kao rootovi. Kasnije, kad ostarimo i okorimo kao iskusni linuksasi, radit cemo kao useri i smijati se svojem nekadasnjem neznalastvu i neprosvijecenosti.
1.7 Kako podizati Linux iz DOS-a
Sada upisite (iza svakog redka ide po jedan Enter):
mount /dev/hda1 -t vfat /mnt
cd /mnt
mkdir debian
cp /boot/vmlinuz-2.2.17 debian/vmlinuz
Ovim ste montirali svoju Win9x particiju na jedan od Linuxovih direktorija /mnt , nacinili u njemu (to jest na njoj) direktorij debian i tamo presnimili Linuxov kernel 2.2.17 koji ste dobili s instalacijom Debiana 2.2. Obzirom da je predvidjen za dizanje iz DOS-a, skratili ste mu ime na vmlinuz (mozete ga nazvati kako vam drago), jer DOS (ili Windoze u DOS modu) ne kuze dugacka imena datoteka. Za dizanje Linuxa iz DOSa jos vam treba program loadlin.exe koji se nalazi na prvom instalacijskom CD-u u direktoriju /install . Njega cete kasnije presnimiti u direktorij C:\debian , pored kernela, a zatim Notepadom dodati i datoteku deb.bat , u koju cete upisati ovo:
@echo off
c:\debian\loadlin c:\debian\vmlinuz root=/dev/hd** ro MEM=?
Primijetite da vam umjesto /dev/hd** valja unijeti onu vasu Debian Linux particiju (vjerojatno /dev/hda2), a da umjesto upitnika mozete upisati kolicinu RAM-a kojeg imate na stroju, ali samo ako imate vise od 64 Mb. Recimo ovako: 192M .
I to je uglavnom sve, sto se tice osnovne instalacije. Sad kada biste zeljeli dignuti Linux, ili kod dizanja Windowsa hodite u Command prompt only , ili ih Restart in Ms-DOS Mode , a zatim se pozicionirajte u C:\debian , napisite deb i evo vas za koji casak u vasoj worst nightmare :-)
Privezite pojas. Slijedi stimanje.