2. Osnovno stimanje
Dobijate je naredbom man , primjerice man man ce vam pokazati pomoc, tj. manual za samog sebe. Pokusajte za bilo koji drugi pojam. Ako imate srece nesto ce se pokazati, a ako ne, umjesto man probajte naredbu info . Osim toga, dokumentacija vam je u raznim direktorijima, npr. /usr/doc , /usr/doc/HOWTO, /usr/doc/debian-guide , a na ovom stupnju svoje linuksizacije mozete je pregledavati s darom s neba koji se zove Midnight Commander, evo vam ga dolje. Citajte i... eh, uzivajte.
Za nas nevjernike koji ili patoloski mrzimo zapovjedni redak ili ga trpimo kao nuzno zlo, odlicna je vijest da Linux ima svoju inacicu legendarnog DOS programa Norton Commander, koji se zove Midnight Commander. S Peterom zajamceno nema nikakve veze, a pozivate ga naredbom mc . Konacno da nesto i vidimo od toga Debiana! Uz razlike koje potjecu od posve razlicite filozofije Linuxa kao operativnog sustava, mc funkcionira i konfigurura se gotovo posve identicno NC - funkcijske tipke su iste, gledate s F3, editirate s F4, kopirate s F5 itd. Recite mu obavezno da vam pokazuje sve datoteke (F9 , pa Configuration, razmaknicom oznacite Show Hidden Files , pa Save setup).
Izmedju ostalog, dobro je sto pomocu njega mozete brzo i jednostavno uciniti sve neophodno presnimavanje i uredjivanje datoteka koje vam predstoji, bez hrvenja i cupanja s naredbenim promptom ili grozotama koja se ponekad nazivaju i editorima poput emacs ili vi , te gledati i datoteke s nastavcima .gz i .html u /usr/doc direktoriju.
Kao sto vec znate, kod Linuxa nema majci C:\ , D:\ i slicnih kerefeka. Osnovni tzv. root direktorij od kojeg pocinju svi drugi predstavljen je s kosom crtom / , a ne treba ga mijesati s /root direktorijem, u kojem se nadjete kad se logirate kao root. Isto tako, ako se logirate kao neki korisnik, nadjete se u /home/neki-korisnik , gdje Linux smjesta privatne datoteke toga korisnika. Sistem se nalazi u /boot direktoriju, a u /dev cete naci cijelo cudo imena tvrdih diskova, portova, pirintera, miseva, zvukovnih devices i pitaj boga cega sve ne. Osnovni programi nalaze se u /bin i /sbin direktorijima, konfiguracijske datoteke sustava i svega drugog redom u /etc , biblioteke u /lib , a korisnicke stvari u /usr direktoriju, ukljucujuci i prije spomenutu dokumentaciju. Ima toga jos, al hu d fak kerz :-)
Secuci se ukolo primijetit cete da se stvarno mnogo stvari ponavlja, neke cak i vise puta, tako da se to jednom postenom windozeru cini kao bozemiprosti nered i konfuzija. Nije bas tako. Linux je pravi visekorisnicki sustav, pa svaki program nuzno mora imat svoju opcu konfiguraciju (tzv. system-wide, koju za sve korisnike postavlja administrator sustava, zvan jos root ili admin), te posebne korisnicke konfiguracije koje korisnici stimaju svaki sebi kako im pase. To nije tesko skuziti. Medjutim, zasto postoje stvari poput /bin , /usr/bin , usr/local/bin, /usr/X11R6/bin , zasto se X-i malo zovu X11 , malo X11R6 , malo XF86 , zasto postoji cijelo cudo najrazlicitijih mjesta na kojima cuce najrazlicitije biblioteke koje sve trebaju nekom programu, umjesto jednog ili dva, izmice mome neznalackom i novackom shvacanju Linuxove logike.
2.3 lilo i miroljubiva koegzistencija s Windowsima
...ili linux loader , program kojim mozete podizati Linux, ali i druge operativne sustave. O njemu bi se moglo nasiroko, kad bih ja to znao, a ne znam, pa necu. Za vas je najbitnije podesiti podizanje Debian sustava pomocu njega, a da se pametnjakovic ne naseli u boot podrucje vaseg diska, tako da vam Windoze ostanu netaknute. To je najjednostavnije uciniti pomocu jedne diskete koja moze biti i neformatirana.
Prvo vam valja editirati datoteku lilo.conf koja e nalazi u direktoriju /etc . Ako je nema, a vjerojatno je nema, nacinite je s
touch /etc/lilo.conf
...i evo je. U nju pomocu Midnight Commandera (F4) upisite slijedece:
#Debian
boot=/dev/hda2
prompt
delay=50
default=deb
image=/vmlinuz
label=deb
root=/dev/hda2
read-only
#Win
other=/dev/hda1
label=win
table=/dev/hda
Naravno, oznaka diska ili diskova na kojima su vam particije /dev/hd** ovisi o tome kamo ste sto instalirali, kako sam vec prethodno govorio. Kad ste snimili datoteku, iskljucite MC, umetnite praznu disketu u pogon, te u prompt upisite:
lilo -b /dev/fd0
Vidjet cete da se disketna diodica kratko pali, i to je to - lilo se naselio u prvi sektor vase diskete, a pomocu konfiguracije u lilo.conf , sposoban je dizati Debian ili Windowse, po vasem izboru. Isprobajte! Resetirajte stroj, ali ne s one tri tipke na tipkovnici (iako mozete i tako), niti reset gumbom na kucistu racunala (ni slucajno, Linux to mrzi). Uljudno napisite reboot . Hopa, Linux ide kuci. Da bi ovo radilo, boot sekvenca u BIOS-u vam mora biti podesena da sistem prvo trazi na A:\ , pa ce vam se u dnu zaslona pojaviti misticno LILO boot: . Sad po zelji upisite deb ili win i uzivajte: Debian sljaka, a Windowsi su na svom mjestu prilikom normalnog bootanja.
Pozor: svaki puta kada mijenjate lilo.conf morate ponoviti postupak s disketom.
2.3.1 Poruke kod podizanja sustava i logiranja
Kod podizanja sustava, na zaslonu se pojavljuje cijelo cudo poruka. Ako ih poslije zelite citati, posluzite se s naredbom dmesg > nesto (pa ce se datoteka nesto pojaviti u vasem direktoriju) ili pogledajte u datoteku /var/log/messages .
Svaki put kad se ulogirate, Debian vam pokaze pozdravnu poruku s podacima o kernelu, datumu, copyrightu, copyleftu itd. Ta se nalazi u datoteci /etc/motd i mozete je mijenjati obicnim editranjem teksta. Napisite si nesto otrovno tipa: "Napustite svaku nadu, vi sto ste se upravo ulogirali" :-)
Valjda se tako zovu. Imate ih mislim sest, ili sedam..? Koga je briga. Isprobajte ih pomocu kombinacije tipki Alt F2 , Alt F3 ... itd. To znaci da se u slucaju potrebe mozete prebaciti na drugu konzolu i ulogirati se opet, kao root ili kao obicni korisnik. Iako jos nismo dosli do X Window sistema (te iako ne znam zasto bi vam to ikad palo na pamet), reci cu da se s lijepog grafickog X zaslona (jednom kad ga sredite) mozete prebaciti natrag u grozni srednjevjekovni tekstualni mod kombinacijom tipki Ctrl Alt F2 , Ctrl Alt F3 ...itd, i opet se mozete jos jednom ili vise puta ulogirati, ali X-e ne mozete jos jednom pokrenuti. Zasto? Ma, koga je briga. Imat cete virtualnih desktopa koliko vam srce zeli. Natrag se vracate s Alt F7 . (Brze to malo, uh, GUI, koje olaksanje.)
2.5 Ljuska bash i datoteka /root/.bashrc
Sad kad ste se ulogirali, mogao bih poceti navodeci vam i opisujuci naredbe jedne od Linuxovih ljuski bash (u kojoj ste se ni krivi ni duzni nasli), ekvivalentne ili slicne onima u DOSu, ali necu - zato jer ih niti iz daleka ne znam kako treba i uopce ih ne namjeravam uciti, ako mi bas ne stave glavu na panj. Umjesto toga, evo vam moja datoteka /root/.bashrc , koja se izvrsi svaki put kod logiranja kao root, a slicnu cete naci i u svom /home/vase-korisnicko-ime direktoriju. Primjecujete da sadrzi cijeli niz tzv. aliasa na osnovne DOS naredbe. To znaci da kad bas zelim saznati nesto o necemu, jednostavno upisem primjerice dir i dobijem listing datoteka i slobodan i zauzet prostor na diskovima. He, sad se "pravim" linuksasima jamacno dize kosa na glavi :-)
Slobodno se posluzite datotekom - presnimite je je u svoj /root direktorij (mozete prije toga i sacuvati svoju staru tako da je preimenujete), odlogirajte se s jednim exit , ulogirajte se ponovo i provjerite da li stvar sljaka. Okej. Slijedeci put ne morate se odlogirati, vec samo napisite source /root/.bashrc :-)
2.6 Pristup na Win FAT particije
Nastimajte svoj Debian tako da imate izravan pristup i na vasu Win9x particiju. Tu je glavna datoteka /etc/fstab , koja se ucitava prilikom svakog podizanja sustava, i koja kaze Linuxu cega sve ima uokolo i na sto od toga sustav ima kakav pristup. Evo vam moj fstab kao primjer. Ako pogledate u svoj, na vrhu cete vidjeti svoju Linux particiju i svoju swap particiju, a zatim nesto sto se zove proc (ne dirajte inace cete dobiti ospice) i to je sve. S druge strane, moj fstab sadzi jos nekoliko redaka, koje sam dodao kako bih mogao montirati (opalite man mount da vidite sto je to) i zatim citati disketni pogon i CD samo naredbama mount /floppy i mount /cdrom , a ne nekakvim kobasicetinama zapovjednog retka s pola tone opcija, brojcica i prekidaca tipa mount -t iso9660 /dev/hdc /cdrom . Te naredbe kazu Linuxu da je CD upravo sletio u direktorij /cdrom , a disketa u direktorij /floppy (Debian ih je napravio kod instalacije), gdje ih vas pametni Midnight Commander sad odjednom moze gledati, citati i presnimavati, a prije nije mogao, odnosno, pokazivao je samo prazne direktorije. Probajte. Kad ste gotovi s poslom, vratite ih u staro (naizgled nepostojece) stanje naredbama umount /floppy i umount /cdrom . Ako to ne ucinite, moglo bi doci do raznih frka i koma, npr. nema teorije da otvorite CD pogon, osim primjenom smrtonosne fizicke sile. Zeznut taj Linux.
Na slican nacin, moj fstab kaze Linuxu da trajno i automatski montira root Linux particiju na / (root), te drugu na direktorij /backup , a Win98 vfat particije na navedene direktorije, i to uz rw pristup, sto znaci i citanje i pisanje po njima, za razliku od ro (samo citanje i presnimavanje) pristupa na obicni CD. Kuzite? Ukoliko je vasa Win9x particija /dev/hda1 , trebali biste dodati slijedeci redak u svoj fstab:
/dev/hda1 /windoze vfat auto,rw 0 0
Naravno, prije toga si nacinite direktorij /windoze (ili kako vam vec drago), a ako bas zelite biti jako oprezni, mozete mu staviti i ro oznaku. Zatim jedan reboot i evo vam vasih Windoza na milost i nemilost u Linuxu.
2.6.1 Formatiranje i provjeravanje Linux particija
Prethodno sam govorio o particioniranju diska prilikom instalacije Debiana, a nakon njega je sam instalacijski program nacinjene particije formatirao i provjerio radi eventualnog postojanja bad blocksa. Zelite li sve to uciniti sami (npr. ako dodajete jos jedan disk ili jos jednu particiju svome milom Debianu), postupak je slijedeci: prvo morate upotrijebiti cfdisk na prije opisani nacin i to tako da napisete:
cfdisk /dev/hd**
...gdje su umjesto zvjezdice oznaka ili oznaka i broj novog diska ili nove particije (sjetite se kako Linux zove svoje diskove). Kad ste s tim gotovi, slicno postupku u DOS-u, morate novu particiju formatirati kao Linuxov ext2 file system. To se cini programom mke2fs , a magicne rijeci su:
mke2fs -c -v /dev/hd**
(...gdje umjesto zvjezdica... bla bla bla). Ovisno od velicine particije, gledat cete neko vrijeme par brojcica kako se vrte na zaslonu. Nakon sto to zavrsi, trebate jos provjeriti particiju radi bad blocksa, sto se radi programom e2fsck i to ovako:
e2fsck /dev/hd**
Jel' moram opet o zvjezdicama? Ne? Odlicno. Naravno, za sve te programe postoje man stranice s toliko iznimno jasnim i razumljivim objasnjenjima njihovih opcija, da vam se smuci.
2.7 Ma gdje su vec jednom ti X-Windowsi?
Ni slucajno ne pokusavajte ovako nesto upitati nekog iskusnog linuksasa, jer riskirate da si krene cupati kosu vicuci: "Nisu to X-Windowsi! To je X-Window sistem!" i odgrize vam glavu. Naravno da se salim, nece si taj cupati kosu.
Stvarno, prezivjeli ste vec citanje dvije i pol stranice ovog KAKO, a jedva da su spomenute one nevjerojatno zanimljive, raznolike i sarene slicice desktopa kojima se hvastaju korisnici Linuxa po Internetu i za kojima su vam svojedobno tekle cybersline po vasoj jadnoj tipkovnici. Ma nema frke, sad cemo mi to srediti. Jos samo dva-tri deci krvavog znoja i sve ce radit' k'o urica.
Prvo morate sigurno znati koji monitor i koju graficku karticu imate. Na monitoru obicno pise koji je, ali vam je bitniji tocan raspon vertikalnih i horizontalnih frekvencija osvjezavanja koje moze podnijeti. Ovo je vrlo vazno, jer ako podesite konfiguraciju na prevelike vrijednosti, mozete ga ozbiljno ostetiti. Zato dobro proucite uputstvo koje ste s njim dobili (ako niste... tko vam je kriv). Moj je Macom 17" S96D cije su maksimalne frekvencije horizontalna 30-96 KHz, vertikalna 50-150 Hz. Ovo pisem na normalnih 1024x768 zaslonske razlucivosti, 32-bitna boja, a OSD mi kaze da je zaslon trenutno postavljen na 79.56 KHz horizontalne i 99 Hz vertikalne frekvencije osvjezavanja slike.
Sto se kartice tice, jos uvijek imam sada vec dobrano zastarjeli, ali pouzdan ASUS-ov V3400 AGP s nVidijinim Riva TNT procesorom, za kojeg nije postojao driver (linuksasi bi rekli server) u Debianu 2.1 kojeg sam si prvi put instalirao jos tamo negdje 1998. godine. Radio mi je samo VGA driver, ali slozit cete se da je davno proslo vrijeme kad se normalnim smatralo zurenje u rezu 640x480 (makar mi svaki Debianov virtualni desktop bio i tri puta veci - poslije cete vidjeti o cemu pricam), pa sam se morao snalaziti skidanjem novijeg servera s Interneta. Vjerujem da vi takvih problema necete imati, jer 3.3.6 SVGA server koji dolazi sa Debianom 2.2 prepoznaje preko sedam stotina razlicitih tipova starih i novih kartica i grafickih procesora, pa postoji vrlo velika vjerojatnost da ce vam raditi neka genericka konfiguracija.
Ako nevoljom imate neku stvarno egzoticnu karticu, pa Debian 2.2. ne zna sto ce s njom, mozete pokusati srecu s najnovijim XFree86 inacicom 4. Obzirom da jos ne znate iz Linuxa na Internet, hodite lijepo u svoje Windoze, hodite na http://www.xfree86.org , skinite ih i pomolite se sv. Williamu Gibsonu za malo cybersrece. Ja ih jos nisam isprobao. Zasto? Nazalost, imam prilicno losih iskustava s instalacijama raznih programa i biblioteka, koji se ili nece iskompajlirati jer trebaju bas xbrljm.pitajboga.so ver.=> 1.2.3.4 , ili se iskompajliraju, ali ne rade, ili rade losije negoli starije inacice. To je svijet slobodnog softvera. Riskirajuci da ispadnem konzervativan u nekoj mjeri, reci cu da sam naucio cijeniti ono sto isprobam i postignem da pouzdano radi.
Dobro. Prije pocetka postimavanja vasih X-a, obvezno procitajte slijedeci odolomcic.
Odmah ucinite samom sebi uslugu i prije no sto bilo sto pocnete mrdati po svojoj X-Window kofiguraciji, hodite do datoteke /etc/X11/xdm/Xservers i zakomentirajte u njoj posljednji redak (stavite mu jedan # na pocetak), tako da izgleda otprilike ovako:
# :0 local /usr/bin/X11/X vt7 -deferglyphs 16
Time ste onemogucili sistem da vam svaki put kod podizanja pokazuje graficki login. Zasto? Jer postimati X-e u Debianu najcesce nije jednostavan posao. Ako bas nema 'vaseg', postoji i mogucnost da ce vam raditi neki genericki driver. Trebate probati. Ako se zgodilo da ste dobro uboli driver, milina, ali ako niste - kao sto se (ne samo) meni dogodilo - skrin s tim vrazjim grafickim loginom vam se posve zbrlja i nis' pod milim bogom ne vidite, a gle: odjednom nema drugih konzola, ne mozete dobiti obicni tekstualni login nikakavim kombinacijama nikakvih tipki, niti ubiti X server kombinacijom Ctrl Alt Backspace , koja inace pali. Obzirom da ste novak i neznalica, mozete zapeti nepovratno. Eto, upozorio sam vas.
2.7.2 Programi XF86Setup i xf86config (Riva TNT)
Sredisnja datoteka od koje ovise Debianove X-postavke zove se XF86Config i nalazi se u direktoriju /etc ili /etc/X11 , a vi je zapravo jos nemate. Mozete je naciniti programom XF86Setup , koji radi u prijateljskijem grafickom nacinu koristeci opci VGA X-server i pokazujuci vam rogobatno, ali vrlo iskoristivo sucelje. Pokusajte. Prvo pokretanje programa moze potrajati, a zatim se pojavljuje pozdravni zaslon. Mis ce vam odmah raditi ako ste ga tijekom instalacije pravilno odredili, a ako niste, stisnite Alt M pa cete sad. Pojavit ce se prozorcic s uputama sto se radi kojom tipkom, pa ga proucite i maknite Enterom. Preko opcija krecete se s tipkom Tab i strelicama, Enterom potvrdjujete izabrano, ali nista nece raditi dok ne opalite Apply u donjem desnom uglu, sto mozete uciniti i slovom a. Prvo morate odrediti misji protokol, birajuci od ponudjenih ("Microsoft", "PS/2", "Logitech"...), a zatim port na kojem je mis. Sjetite se: ako je serijski u Windowsima na com1 , ovdje ce biti na /dev/ttyS0 , a ako je PS/2 , ovdje je /dev/psaux . Ako s misem naletite na nepredvidjene probleme, procitajte ovo prije no sto nastavite.
Kad vam mis proradi, lakse mozete dalje. Tipkovnicu preskocite, jer ovdje nema hrvatske, pa cemo je nastimati kasnije. Hodite na Card i iz popisa podrzanih kartica izaberite svoju, ako je tamo. Ako nije, uzmite za pocetak Generic VGA da nesto ipak vidite. Slijedi Monitor , gdje kako sam vec rekao morate biti vrlo oprezni. Ne birajte, vec upisite vrijednosti koje odgovaraju vasem. Ostalo mozete preskociti i samo kliknuti Done . Ako ste sve dobro ucinili, program ce vas potapsati po ramenu i spremiti kofiguraciju u datoteku /etc/X11/XF86Config . Ako niste... eh, pokusajte ponovo. Ili pokusajte programom xf86config .
Iako sam ja oduvijek apsolutni GKS (GUI) pristalica i navijac, shvatio sam da kao buduci pravi linuksas moram zavoljeti bol i patnju, pa sam svoje X-e konfigurirao programom xf86config koji sljaka u prekrasnom tekstualnom modu iz vremena spanjolske inkvizicije. Parametri koje podesava su isti: prvo izabirete misa. Ako vas glodavac ima samo dvije tipke, mozete odgovoriti potvrdno na pitanje da li zelite Emulate3Buttons , jer X-ima treba mis s tri tipke. Trecu cete simulirati stiskanjem obje istovremeno. Slijedi Mouse device o cemu sam takodje vec govorio, a zatim Choose the keymap , odabir tipkovnice. Dalje ide vrlo vazno i osjetljivo odredjivanje horizontalne frekvencije monitora, pa izaberite 11 i unesite ga (ja sam primjerice unio 30-96 ), a zatim vertikalne, izaberite 5 i unesite i nju na isti nacin (moja je 50-150 ). Nakon toga upisite naziv svog monitora, proizvodjaca i model, i predjite na izabir graficke kartice. Jedno y i evo vam datoteke /usr/X11R6/lib/X11/Cards pomocu koje xf86config kuzi sve te stotine kartica, ukljucujuci blagoslovljeno brdo generickih. Bogati, pa tu je i GeForce, uz malo srece bit ce i vasa. Na slijedece pitanje upisite 5 , izabiruci server kojeg je odredila konfiguracija vase izabrane kartice Choose the server from card definition , a zatim jos jedno y , da ga program upise u prvu crtu /etc/X11/Xserver datoteke kao default sever. Na slijedecem stupnju mozete izabrati, preskociti ili sami odrediti kolicinu memorije koju ima vasa kartica (ali morate upisati tocnu vrijednost) , a zatim slijedi unosenje naziva kartice, proizvodjaca i modela. Ja sam odredjivanje RAMDAC-a preskocio, a sam program mi je rekao da ne biram niti ClockChip . Isto tako, nisam mu dao ni da potjera zloglasni X -probeonly . Na slijedece pitanje odgovorite samo s 5 , a kasnije mozete i poizbacati pretpotopne modove koji vam ne trebaju. Naposlijetku, dopustite programu da ispise XF86Config datoteku i to bi uglavnom bilo to.
Za svaki slucaj, evo vam primjerka moje /etc/X11/XF86Config datoteke. Primijetite da virtualnu rezoluciju mozete postimati da bude veca od stvarne, npr. imate 1024x768, a virtualnu 1600x1200, sto ce rezultirati skrolanjem u golemo prostranstvo nakon sto misem dodjete do ruba zaslona. Ja sam to istina onemogucio (Virtual 1024x768) jer mi ne treba, ali da sam slikar ili graficar, na zid bih objesio raskosno uramljenu sliku Linusa Torvaldsa.
O svojoj novoj datoteci /etc/X11/XF86Config imate krasnu man Xf86Config stranicu, pa je prvo procitajte... ha? Sto? Kakvo vrazje citanje, vi bi ikse, a? Ajdobro. Pomolite se sv. Williamu, upisite startx i prebacite se na 2.7.3.
2.7.2.1 Problem s misem (PS/2)
Ako imate obicnog serijskog misa koji radi na com1 u Windowsima, on ce ovdje biti na /dev/ttyS0 , ako imate PS/2 misa, onda je na /dev/psaux . S Debianom 2.2 je dosla jedna meni nerazumljiva novota, naime, kao device misa se pojavljuje /dev/gpmdata , sto meni nikako nije htjelo raditi kako treba. Imam normalni PS/2 mis s tri tipke, a ta ga je prokletinja uporno htjela prepoznavati kao "Microsoft", a ne "PS/2", nakon cega bi radio, ali samo s dvije tipke. Treca vam tipka u Linuxu treba. Zato sam u direktoriju /dev bio prisiljen promijeniti symlink /dev/mouse s /dev/gpmdata na /dev/psaux :
cd /dev
rm mouse
ln -s psaux mouse
...a u XF86Config upisati slijedece:
Section "Pointer"
Protocol
"PS/2"
# (tu je bio "Microsoft")
Device
"/dev/psaux"
# BaudRate
1200
# Resolution
200
Buttons
3
# Emulate3Buttons
EndSection
Oznaka # je komentar. S dijelovima BaudRate i Resolution mozete eksperimentirati radi ubrzavanja kretanja misjeg pokazivaca zaslonom. Osim ovoga, postoji i program gpmconfig , te datoteka /etc/gpm.conf , gdje su spremljene neke od postavki:
device=/dev/psaux
type=ps2
..itd.
2.7.3 Koji Window Manager odabrati
Upisali ste startx , nakon konfiguriranja X-postavki. (Ako za par casaka nema sarenog zaslona, mozda vam nije instaliran server. Dva su osnovna xserver-vga16 i xserver-svga , pa vam ih valja 'rucno' staviti pomocu dselecta.) Ako ste kod konfiguracije sve ucinili kako treba i ako vam monitor nije otisao u vjecna lovista, pred vama se pojavila krasna sivo-smeđkasta slika s Debianovim logom i tri velike kvadraticne ikone u gornjem desnom uglu. To vam je WindowMaker. U starom Debianu 2.1 docekala bi vas prava pravcata kopija Win95 desktopa, fvwm95 . Oba su window manageri, programcici koji crtaju dekoracije oko prozora programa koji se pojavljuju na zaslonu. WindowMaker je jedan od najljepsih i najstabilnijih, a nije ga niti narocito tesko konfigurirati, pomocu druge ikonice odozgo, programa WPrefs. Imate i direktorije /etc/GNUstep/Defaults , /etc/X11/WindowMaker , vas /root/GNUstep i jos neke, pa se mozete igrati s postavkama. Klikom desnog misjeg gumba na prazan zaslon dobijete izabirnik koji sadrzi popis cijelog cuda alata i programa koje ste instalirali. U to se necu i ne mogu upustati. Isprobavajte! Ako se nesto nece pokrenuti, vjerojatno staza do programa nije namjestena kako treba, a nalazi se u datoteci /etc/X11/WindowMaker/menu.hook . Izabirnik sadrzi i opciju Window Managers. Tu bi ih trebalo biti nekoliko i mozete se jednostavno prebacivati s jednog na drugi, Afterstep , Blackbox , fvwm , fvwm2 , fvwm95 , twm , icewm , scwm , olwm , olvwm , a ima ih jos u bijelome svijetu. Svi su zanimljivi, neki uz to i vrlo upotrebljivi. S Debianom dolazi i glasoviti Enlightement , ali vjerojatno cete ga morati potraziti spomenutim dselectom i instalirati naknadno. Ako negdje zapnete ili iz neceg ne znate izaci, jednostavno opalite Ctrl Alt Backspace sto namah ubija X server i vraca vas u mrak naredbenog retka.
KDE i Gnome nisu window manageri, vec tzv. desktop mangeri, sustavi programa koji vam omogucavaju da u grafickom nacinu, klikajuci uokolo misem gotovo jednako kao u Windowsima, iskonfigurirate svoj racunalni radni okolis, postimate fontove, zvuk, spojite se na Internet itd. Cak se razvijaju stvari kao KOffice i Gnome Office, skupovi besplatnih uredskih programa. Sto ja mislim? Iskreno receno, super su. Dobrim su dijelom prevedeni na hrvatski (KDE nazalost ne pretjerano pismeno) i razumno su stabilni. KDE koristim u Mandrake distribuciji i em je lijep, em je pametan i em se ne rusi tako cesto :-) Necete ga naci u Debianu, jer u vrijeme izlaska Potatoa nije bio bas posve u skladu s GNU GPL licencom i filozofijom slobodnog softvera (a nisam siguran ni da li je postao). Imate ga na PC Chip CD-u br. 67 od prosinca 2000, a nesto o instaliranju na Debian mozete naci ovdje.
Ali Gnome je tu, a neki njegovi programi npr. gnumeric (Gnome Excel) rade mozda i bolje nego KDE ekvivalenti. Medjutim unatoc slicnosti, cini mi se da se inacica koja dolazi s Debianom 2.2 ipak ne moze natjecati s KDE.
Izabir window managera je kao izabir autombila - moj vam se mozda nece svidjeti. Blackbox je vrlo mali i vrlo elegantan wm, u odredjenoj mjeri minimalisticki, jer ne koristi nikakvu bitmapiranu grafiku, niti ikone. Znam kako to mozda zvuci, ali vjerujte, izgleda nevjerojatno dobro za nesto sto (spakirano) stane u svega 160 kb. Ako ga nemate u WindowMakerovom meniju, instalirajte ga pomocu dselecta .
Uh. Moram priznati da ne znam odakle Debian 2.2 odredjuje koji ce se wm podrazumijevano dizati. Stari 2.1 imao je datoteku /etc/X11/window-managers , gdje se to moglo napisati, ali koja je do ove inacice nekamo misteriozno nestala. Necete imati problema, jer nakon sto uporabite dselect , novi ce se wm uredno naci u meniju. Medjutim, nije lose znati da u svom maticnom direktoriju (ovdje /root ) mozete naciniti datoteku .xsession i u nju upisati:
exec /staza/do/izvrsne-datoteke-vaseg-omiljenog-window-managera
...pa ce se taj pojavljivati kod dizanja X-a.
Kao i gotovo svaki wm, Blackbox podrzava visestruke desktope, pozadinske slike i posve je konfigurabilan u svakom smislu. Klikom desnog misjeg gumba na prazan zaslon, dobit cete isti onakav izabirnik kao u WMakeru. Ako vam se ne svidja podrazumijevani izgled, ima i cijeli niz tema koje mozete isprobati ili potraziti nove na http://www.bbthemes.org , pa i sasvim lako naciniti neku svoju. Evo kako izgleda jedna od mojih. Iako nema ikona, to ne znaci da prozore ne mozete ikonificirati; popis dobijete klikom na srednji misji gumb. Konfiguracijske datoteke su /root/.blackboxrc , /etc/X11/blackbox-menu , te one u /usr/share/blackbox direktoriju.
2.7.4 Fali vam GUI file manager? Probajte tkdesk
Debian 2.1 sam prvi puta instalirao 1998. s manjkavog i krivo snimljenog Vidijevog CD-a iz broja 29-30. Sjecam se da mi je jedan od najvecih problema (unatoc Midnight Commanderu kojeg u X-ima mozete pokrenuti iz xterma ) bio naci posten GUI file manager s ugradjenim editorom, po mogucnosti. U Windozama sam navikao na njegovog odlicnog rodjaka Windows Commander , koji isto tako moze gotovo sve, npr. 'vidjeti' sadrzaj sazetih datoteka i njime manipulirati, koristiti FTP, itd. Isprobao sam svasta i teze se izmucio, a bukvalno pod nosom mi je cijelo vrijeme bio TkDesk. Imate ga u meniju pod XShells . Vidite? Stvar je zapravo negdje na pola puta do desktop managera, ali ja iskljucim i ne koristim File/AppBar . Filozofija je posve drugacija negoli u Windozama, jer ovdje imate tri (podrazumijevano, ali može i više ili manje) panela u kojima se vide datoteke, pri cemu oni nisu međusobno neovisni vec slijede stablo direktorija u Next stilu. To moze zahtijevati dva otvorena glavna prozora kod rada s datotekama, ali ih nije teško uskladiti - podesite ih na po jedan listbox , razvučete svaki na po pola zaslona i na konju ste.
Klikanjem i zadržavanjem desnog gumba na datoteci (ili direktoriju) otvorit ce vam se cijeli niz opcija, ovisno od njenog tipa, pri cemu tekstualne datoteke mozete odmah uredjivati jedostavnim, ali vrlo dobrim ugradjenim editorom, kojeg mozete i zamjeniti s nekim vama omiljenim. Postoji i Start XTerm here , sto dobro dodje kod kompajliranja. Lijevim gumbom oznacujete, kao u Windowsima, uz pomoc Alt i Ctrl , a srednji se koristi za povuci-i-ispusti kopiranje. Kao i svi Linux programi, TkDesk je iznimno konfigurabilan, a vecina osnovnih postavki koje mozete mijenjati nalazi se u datoteci /root/.tkdesk/System . TkDesk zna i raspakirati i spakirati sto vec treba, kamo zelite, a prije toga vam s List Contents moze pokazati sto je u tar.gz datoteci.
2.7.4.0 Kako (mozda) ubrzati tvrde diskove
Radi se o korištenju DMA pristupa. U direktoriju /etc/init.d nacinite izvrsnu (kliknete je desnim gumbom u TkDesku, zadrzite, povucete na strjelicu, otpustite na Info i pod Mode: označite da bude rwx r-x r-x ) datoteku rc.local, u koju upisite samo jedan redak:
hdparm -d1 /dev/hda /dev/hdb ...
...itd, ovisno od toga koliko tvrdih diskova imate. Ne stavljajte oznake particija, vec samo cijelih diskova. Evo za primjer moja, iz koje se vidi da imam tri diska, pri cemu je /dev/hdc CD-pogon (prikljucen kao master na IDE2), pa je preskocen. Zatim u direktoriju /etc/rcS.d na nju nacinite simbolicki link S00local , pomocu TkDeska (desni gumb, drzite, povucete na strjelicu, otpustite na Copy, Move... , ispunite File: i Destination: , a zatim kliknete Link (symbolic) ), ili "rucno":
ln -s /etc/init.d/rc.local /etc/rcS.d/S00local
...(hvala Josipe!) a zatim rebootajte stroj. Vidjet cete nove poruke prilikom podizanja sustava, provjerite pomocu hdparm -v /dev/hd* . Ostale opcije mozete naci u man hdparm , a ovo mozda u naslovu odlomka potjece od tvrdnji da od DMA pristupa nema koristi. Nemam pojma. S druge strane, za razliku od opasnijih opcija, ne pise da moze biti stete, dakle... :-)
2.7.4.1 Kako nesto spakirati ili raspakirati "rucno"
Kao pravi Debian korisnik, ljubitelj boli, morate znati raditi bez pomoci programa kao sto je TkDesk. Ukoliko nemaju nastavke poput .deb ili .rpm, na sazete datoteke u Linuxu cete najcesce naici kao nesto_dugacko-i-cudno.tar.gz . Detaljni i grozomorniji opisi i objasnjenja vam se nalaze iza man tar i man gzip , a zasad je dovoljno da znate otici u direktorij gdje se sazeta datoteka nalazi i napisati:
tar -xzvf ./nesto_dugacko-i-cudno.tar.gz
...a možete i pogledati ovdje o još nekim mogućnostima. Nadajte se da ce se otpakirati kako treba. Ako ne bude htjelo? Imate guitar , pod Apps/Tools . Imate TkDesk, pobogu. A kako nešto spakirati? Nemam pojma i ne da mi se uciti, jer TkDesk ima Make .tar.gz. O tome ću možda u slijedecoj inačici KAKO, ako ne budem imao pametnijeg posla.
Vic s useneta o njemu ide ovako: "Imal' ne'ko neki frontend za taj dselect?", pita neki izmuceni linuksas, a drugi mu odgovara: "Pa dselect ti je frontend!" Za program dpkg. Poanta? Ajme majko.
Ovo mozete ili u mraku zapovjednog retka konzole ili u xterm-u u X-ima: napisite dselect . Nakarada koja se pred vama pojavilla, jest sucelje za program dpkg (koji se barem ne pravi da je bilo kakvo sucelje za bilo sto). O obojici postoji notorno grozomorna dokumentacija, ciji bi sazetak bilo ovo: kada pokrenete dselect , pojavi vam se popis sest opcija: pomocu Access birate medij s kojega instalirate, Update valjda obnavlja bazu paketa, Select dirajte samo kada ste spremni na sve, Install instalira ono sto ste (nakon litara znoja) selectirali, Config podesava instalirano, Remove uklanja sto ste odredili za ukloniti, a Quit vas milosrdno rjesava mizerije.
Ako ipak jednom skupite hrabrost i stisnete Select , sjetite se prvo cvaknit razmaknicu da nesto konacno vidite. Pomocu / (slash, ako ste stavili hrvatsku tipkovnicu, stisnite Shift 7 ) dobijete prompt Search for? pa tu mozete upisati naziv nekog od gotovo 4000 Debian paketa kojeg zelite pronaci. Ako ga znate. Kad se taj pojavi na vidiku, odaberite njegovu instalaciju s + (plus), a uklanjanje s - (minus), ali me ne pitajte kako se iz svega toga izlazi. Stiscite par puta Enter, a moze i razmaknicu, jednom ce vas vec nekako vratiti na onaj prvi zaslon sa sest opcija.
No, dobro. Pokazalo se da mi je dselect ipak pomogao. Jednako kao i kod Debiana 2.1, nakon sto sam zavrsio prvu instalaciju ove inacice, vidio sam da mi hrpa stvari zapravo nije instalirana, pa sam sjeo, zavrnuo rukave i oznacito (s +) za instalaciju skoro sve sto mi je palo na pamet. Pokusajte. Jest da je pain in the ass, ali se isplati. Evo sto sam, izmedju ostalog, odabrao: xfonts (sve osim japanskih, kineskih itd, obavezno stavite biznet , to su nasi), xserver-svga (ili koji vam vec treba), tkdesk (obvezno, moj omiljeni file manager), xfstt (server za true type fontove), bin86 (mislim da treba za kompajliranje), netscape (morat cete ga skinuti s Interneta ili nabaviti posebno ako imate samo prva tri Potato CD-a), kernel-source , nasm , gimp (odlicni besplatni ekvivalent Adobeovog Photoshopa, vjerovali ili ne), xcdroast (za przenje CD-a), alsa (sve sto god nadjete i sto se da instalirat, to vam je za zvuk). Dogodit ce vam se, da vam neki program javi da mu nedostaje nesto, npr. xblabla.joj.6.5.so , da bi radio. Prije nego pocnete panicariti, pogledjte dselectom imate li to. Ako nemate, naci cete na Internetu, npr. pomocu trazilice na http://filewatcher.org/.
Glede programa dpkg , njegova prica je daleko jednostavnija: za instalaciju paketa (pod uvjetom da ste pozicionirani u direktorij u kojem se paket nalazi) napisete:
dpkg -i grozno-dugacko_ime-paketa.deb
...a za uklanjanje:
dpkg -r ime-programa .
Ovaj programcic i njegove najrazlicitije inkarnacije, poput dotjeranog eterm i ostalih rxvt , gnome-terminal , kterm itd, predstavljaju emulacije terminala za graficko sucelje, windozeri bi rekli DOS-prompta. Meni najvise koristi kod kompajliranja programa i stvarcica koje su opisane u slijedeca tri odlomka. Konfiguracijske postavke nalaze mu se u datotekema /etc/Xresources/xterm (za cijeli sustav) i /root/.Xdefaults (za vas).
2.9.1 Kako pokrenuti neki program
Kliknete na zaslon i birate u meniju ;-) ...no, ima programa koji nisu niti u menijima, niti u stazi. Recimo da zelite startati Netscape, odnosno izvrsni binarni fajl netscape koji se, recimo, nalazi u direktoriju /usr/local/netscape . Ako ste stazu dodali u svoj .profile , samo napisete netscape bilo gdje i to je to. Ali ako niste, morate otici u taj direktorij pomocu cd /usr/local/netscape i napisati ./netscape . Tocno tako, ili nece htjeti raditi.
2.9.2 Kako vidjeti koji vam sve programi rade
Pomocu programa top ili pomocu zapovjedi ps aux . Od svega sto ce vam se pojaviti na zaslonu, najvaznije vam je znati brojku koja je programov PID . Ako ste u X-ima, imate graficki Gnome program gtop , koji radi isto, tj. pokazuje vam koji su sve procesi aktivirani, a omogucuje vam i da ih iskljucite.
2.9.3 Kako ubiti program golim rukama
Nije lose raditi na sustavu koji se za razliku od Windowsa gotovo nikad ne rusi ili ako se neki program vec zakoci, ne strada cijeli sustav. Medjutim, neki se programi iz raznih razloga ne zele dati iskljuciti. Oni bi radili i radili i bas ih briga sto im vi kazete da je dosta bilo. Tad treba primijeniti grubu fizicku silu u obliku prikladne zapovjedi kill . Prvo pomocu top ili ps aux pogledajte koji je PID tvrdoglavog programa koji misli da je besmrtan, recimo da je 123 , a zatim ga odvalite s jednim kill 123 . Ako cak ni to ne pomogne, dajte mu po nosu s kill -9 123 , a ako i dalje bude radio, prodajte vrazje racunalo i pocnite se baviti sportom.
