3. Dotjerivanje
3.1 Podesavanje nasih... naših slova (aha!)
Posve jednako gotovo svim drugim stvarima u Debian GNU/Linuxu, postupak dobivanja hrvatskog rasporeda tipkovnice i dijakritickih znakova mucan je, dug, kompliciran i ispunjen kvalitetnim bolom i patnjama kakve obozava svaki pravi Debian korisnik. Naravno, ima puno zlobnih ljudi koji ce odmah reci "koliko love, toliko muzike", isticuci sve prednosti jednostavnog klikanja misem u Winozama i (monopolisticke i oktroirane) kodne stranice 1250. Prestanu se ceriti cim ih pitate jesu li culi za BSA i koliko su platili to svoje redmondsko zadovoljstvo.
Ako ste kod instalacije izabrali hrvatsku tipkovnicu, datoteka /etc/console-tools/default.kmap vec sadrzi hrvatski raspored, pa vam samo valja srediti ucitavanje nekog latin2 konzolnog fonta kod logiranja. To cete postici tako da u svoju .profile datoteku dodate:
consolechars -f lat2-16 -u lat1
...sto ce kod sljedeceg logiranja ucitati taj font iz direktorija /usr/share/consolefonts . Promjena se vidi odmah, ali ne zaboravite editirati i datoteku /etc/inputrc , tako da odkomentirate posljednji redak set convert-meta off , uklanjajuci # s njegova pocetka. Odlogirajte se i provjerite! Jel' sve tu? Pojavljuju li se šđč枊ĐČĆŽ@{}[]\|<> ~` na pravim mjestima? Da? Super! Ne? Hmm... vjerojatno se vasa tipkovnica fizicki razlikuje od one autora naseg raporeda. Nema frke, nije je previse tesko prilagoditi, ako to usporedimo sa slanjem viseclane ljudske ekspedicije na Mars. Razlikuje se i moja , pa iz nje mozete vidjeti sto sam radio. Pomozite se molitvom, man consolechars , man loadkeys , te odlicnim GUI programcicem xkeycaps .
Ako ste ipak pocetno uzeli americku tipkovnicu, prije svega trebate zamijeniti datoteku /etc/console-tools/default.kmap nasim rasporedom, koji se nalazi u datoteci /usr/share/keymaps/i386/croat.kmap.gz .
To je bilo za crni mrak konzole koji vas doceka na pocetku. X-i su druga prica.
Ako to niste prije ucinili, valja vam instalirati pakete xfonts-biznet koji sadrze fontove s nasim dijakritickim znacima, pa se jos jednom posluzite starim omrznutim prijateljem dselectom . Kad ih program instalira i kofigurira, zavrsit ce negdje u /usr/X11R6/lib/X11/fonts direktoriju. Instalirate li fontove iz nekog drugog izvora, a ne iz .deb paketa, prvo ih raspakirajte u neki svoj direktorij i pozicionirajte se bas tamo, npr. cd /usr/share/fonts/mojifontovi , pa upisite redom:
xset fp+ /usr/share/fonts/mojifontovi
mkfontdir
xset fp rehash
...cime ste ih dodali u svoju bazu fontova. Provjerite jesu li tamo pomocu xlsfonts *-iso8859-2 (samo ce proletjeti, pa na kraj naredbe upisite |more , da vidite sve). Nakon toga vam valja editirati datoteku /etc/X11/xfs/config i to tako da dodate /usr/share/fonts/mojifontovi prije vec postojecih staza, pod catalogue . Ako imate 17" zaslon i 1024x768 razlucivost, ispod popisa staza treba stajati:
default-point-size = 120
default-resolutions = 100,100,75,75
Stazu morate dodati i u datoteku /etc/XF86Config , u Section "Files" , pod FontPath . Naravno, ako ste se koristili dselectom , to preskocite, ali mozete eksperimentirati s redoslijedom vec postojecih staza koji utjece na zaslonski prikaz velicine i vrste fontova u X-ima. Na datoteci /etc/XF86Config morate jos raditi. Pronadjite Section "Keyboard" i pobrinite se da tamo odkomentirate ili dodate:
LeftAlt Meta
RihtAlt ModeShift
RightCtl Compose
ScrollLock ModeLock
XkbDisable
...cime cete postici da vam se tipkovnica ponasa kao u Windowsima, odnosno da znake {}@[]\| dobijate pomocu desne Alt tipke. Za kraj, u datoteci /etc/X11/Xmodmap odkomentirajte (ovdje uklanjate usklicnik !) redove:
keycode 22 = BackSpace
keycode 107 = Delete
...da vam se i te dvije tipke pocnu ponasati uljudno. I to bi bilo to! Ako ste sve dobro ucinili i imate nesto srece, kod slijedeceg pokretanja X-a vidjet cete i moci pisati nasa slova, npr. u nekom od ponudjenih editora iz Apps/Editors, ili tkdesk editoru. Naravno, u svakom od njih morate postaviti neki iso8859-2 font.
3.1.2.1 Skripta za dobijanje hrvatskih znakova u X-ima
Mozete je naci na ovoj stranici, a u njoj samoj su sva uputstva. Rekli su mi da je OK, ali moram priznati da je ne razumijem (sjetite se, ja sam neznalica) i nisam je isprobao. Njezin autor kaze da ne moze napraviti stetu i da bi osim Debiana trebala raditi i na drugim distribucijama. Jeste li pustolovnog duha? Isprobajte je! :-)
3.1.3 Kako dobiti Truetype fontove u Debianu
Najjednostavnije, pomocu Truetype font servera xfstt . Svepristutnim dselectom provjerite je li instaliran, ako nije dodajte ga, a zatim svoju izabranu kolekciju (naravno) besplatnih Windows ttf fontova istresite u vec postojeci direktorij /usr/share/fonts/truetype . Pobrinite se da imaju nastavke napisane malim slovima. Pozicionirajte se bas u taj direktorij i napisite mkttfdir . Ako vam kaze command not found , instalirajte i paket fttools , pa probajte ponovo. Ako uspijete, u direktoriju s ttf fontovima pojavit ce vam se datoteka fonts.dir , ali vas bas briga sto u njoj pise, jer odmah otrcite do datoteke /etc/init.d/xfstt , gdje u 18. redku mora stajati bas ovo:
ARGS="--port $portno --encoding iso8859-2,iso8859-1,windows-1250 $daemon --user $newuser"
Nakon toga slijedi vam snimiti datoteku i u xterm prozoru upisati:
/etc/init.d/xfstt force-reload
xset fp+ unix/:7101
...a zatim fslsfonts -server unix/:7101 , da provjerite ima li stogod tih trutajp fontova. Ima li? Pa, naravno da ima :-) ...ali nije jos gotovo. Opet morate editirati datoteku /etc/XF86Config , tako da u vec poznati Section "Files" na sam vrh dodate i FontPath "unix/:7101" , kako bi nakon slijedećeg pokretanja X-i vidjeli Truetype fontove i sve konacno sjelo na svoje mjesto.
I, što kažete? Valja, a? Nego što! Svečano objavljujem da, od ovoga trentka, u ovom KAKO nema više pisanja bez kvačica! :-)
Pisati možete pomoću programa koji su vam nakon instalacije ponuđeni pod Apps/Editors . Ima tu vrlo kvalitetnih stvari, primjerice Abiword . Međutim, oni koji se mogu smatrati procesorima teksta (za razliku od većine običnih uređivača) nažalost uglavnom ne barataju Truetype fontovima, već vide samo bitmapirane fontove i nešto što se zove Type1. Postoji mogućnost pretvaranja jednih u druge pomoću programa ttf2pt1 , ali ja je nisam isprobao. Ide mi na živce. Pokušajte vi.
Golemi besplatni Sun-ov paket uredskih aplikacija. Ne dolazi s Debian distribucijom (zapravo ne znam, ja sam dobio samo prva 3 CD-a), pa ćete se morati obratiti frendovima ili ga skinuti s http://www.sun.com/staroffice . Zahtijeva prilično snažan stroj, ako ne želite da vam gmiže po živcima. Nažalost, ni inačica 5.2 još uvijek nema pojma da postoje Truetype fontovi, ali ako negdje u XF86Config stazama imate Type1 iso8859-2 fontove, vidjet će ih i koristiti bez problema. Ima i program za dodavanje fontova spadmin kojeg ćete naći u poddirektoriju /program direktorija kamo ste instalirali StarOffice.
Instalacija je posve trivijalna, kao u Windowsima: pokrenete gotovo 100 megabajta veliku datotekicu grozomornog imena s nastavkom .bin i pričekate da se instalira. Ostalo je stvar klikanja mišem.
Corelov besplatni tekst procesor već je vrlo star i vrlo ružan, ali vam se možda iz nekog nedokučivog razloga svidi. Možete ga skinuti s http://linux.corel.com . Datoteku blesavog imena guilg00.gz otpakirate pomoću svemoćnog tkdeska , a zatim na ono što ostane primjenite magične riječi tar -xvf ./guilg00 . Nakon toga, u istom direktoriju pokrenete skriptu ./Runme i pratite GUI upute. Ne obazirite se što se buni na nepoznatu 2.2.17 verziju kernela. (Može se dogoditi da instalacija pukne, žaleći se da joj nedostaje nešto poput libXt.so.6 , libXpm.so.4 ili slično. Nema frke, zabilježite što traži i instalirajte putem dselecta , nalazi se pod oldlibs , a onda jednostavno sve ponovite.) Baza pisača je vrlo stara, pa tesko da cete imati sreće kod biranja svoga. Ni ja nisam imao. Prilikom prvog pokretanja (a pokrenuti vam valja datoteku xwp koju ćete naći u /wpbin poddirektoriju direktorija gdje ste stavili program), WordPerfect će vas tražiti registracijski broj. Do njega nije teško doći preko Interneta, ali sam zaboravio kako se to radi, pa da vam skratim muke, evo vam moj.
Naravno, niti WP8 ne kuži naša slova bez posebnih intervencija. Valja vam pribaviti Type 1 Latin 2 fontove, te posebni program za instalaciju. Možete ih skinuti ovdje i ovdje. Postupite prema uputama u Jakovljevom README . Kad vam se pojavi Font Installer , izaberite File/Install Type 1 , a zatim Graphics Fonts Only i to je to. Možda malo ružno izgleda, ali radi.
Gimp je Unixov brat Adobeovog Photoshopa, ali nevjerojatno: besplatan . Naći ćete ga pod Apps/Graphics (ili dselectom), a s Debianom 2.2 ste dobili stabilnu 1.0.4 i razvojnu 1.1.17 inačicu. Ova druga je prilično naprednija, ima i podršku za skener, ali čini mi se da je dosta nepouzdana i voli se rušiti. Isprobajte ih. Trebat će vam malo vremena da se naviknete na Gimp-filozofiju, primjerice, nema glavnog prozora, a izabirnike dobijate desnim klikom miša na trokutić na gornjem lijevom rubu otvorene slike ili na samu sliku. Od brojnih odličnih Gimpovih osobina valja istaknuti da je pristojno brz i podržava cijelo čudo grafičkih formata, efekata i plug-inova, od uobičajenih do egzotičnih.
U vrijeme pisanja ovog KAKO upravo se pojavila najnovija stabilna inačica Gimpa 1.2.0, a ovdje možete pročitati kako je iskompajlirati za Debian 2.2.
3.3.1 Gledanje slika i vektorsko crtanje
Pod Apps/Viewers imate cijeli izbor programčića za gledanje slika, od kojih je meni najmiliji gqview . Pod Apps/Graphics imate i gtksee , prilično sporo podsjećanje na sličnoimeni Win program. Od programa za vektorsko crtanje, sa StarOfficeom dolazi StarDraw koji izgleda i radi sasvim pristojno, a isprobao sam i tkpaint (nije uopće loš), te Killustrator (vrlo dobar). Sada nemam neke potrebe za njima i ne znam ništa više reći.
3.4 Kompajliranje novog kernela
Evo pravog posla za okorjelog linksaša! Za početak, pogledajte u direktorij /usr/src . Tamo će možda biti direktoriji kernel-headers ili kernel-source . Ako ih nema, nađite kernel-source-2.2.17 i instalirajte ga pomoću dselecta . To vam je izvorni kod Linux kernela kojeg ste dobili uz Debian 2.2, ali vas ništa ne sprečava da si uzmete neki noviji. Tijekom pisanja izašao je 2.2.18 , kojeg koristim još uvijek, a zatim i dugo najavljivani 2.4.0 , ali je prilično drugačiji i ne pristaje sasvim uz Debian 2.2 (zahtijeva nove modutils, koji opet traže neke druge stvari itd.). Možete otići na http://www.kernel.org ili ftp://ftp.linux.hr/pub/kernel/ i skinuti najnoviju linux-*.tar.bz2 datoteku (manje su nego .tar.gz , naravno umjesto zvjezidice piše inačica kernela), ali ne skidajte one koje u sredini imaju neparni broj (kao 2.3.xx ), to su nestabilne razvojne verzije. Ne dopustite da vas uplaši što su velike po 15-20 Mb. Brigu ostavite za početak mjeseca, kad vam stigne račun za telefon :-)
Ako ćete nanovo kompajlirati Debianov 2.2.17, dobro će biti da u /usr/src napravite simbolički link linux na kernel-source-2.2.17 , ako već nije tamo. Ako vas baš zanima što su to simbolički linkovi, nekakav odgovor ćete naći ovdje, a sad samo pokrenite xterm i upišite ovo:
cd /usr/src
ln -s kernel-source-2.2.17 linux
...i hopa, pojavila vam se tzv. meka simbolička poveznica linux . što će vam ona? Ma što vas briga, samo neka je ima.
Ako mislite kompajlirati neki drugi kernel, prvo ga premjestite u /usr/src , recimo ovako (ako ste ga s neta skinuli u svoj /root direktorij):
mv /root/linux-*.tar.bz2 /usr/src/linux-*.tar.bz2 ,
...a ako kopirate, mv zamijenite s cp . Ako se u /usr/src
već nalazi simbolički link linux (TkDesk ih prikazuje kurzivom),
pozicionirajte se u taj direktoriji (pogledajte gore) i uklonite ga pomoću
rm
linux . Zatim otpakirajte izvorni kod svoga budućeg novog kernela,
preimenujte direktorij u kojem se bude pojavio, te opet načinite simbolički
link linux na njega. Ne pitajte zašto, samo radite:
bunzip2 -d linux-*.tar.bz2
tar -xvvf linux-*.tar
mv linux linux-*
ln -s linux-* linux
Ako ste iz nekog nedokučivog razloga skinuli .tar.gz , umjesto prva dva redka pišete samo: tar -xzvf linux-*.tar.gz .
Primijetite da sve ovo silno tipkanje u xtermu možete izbjeći služeći se TkDeskom. Samo kliknete i zadržite desnu mišju tipku na datoteci ili direktoriju, pa će vam se pojaviti cijelo čudo opcija, kopiranje, brisanje, premještanje/preimenovanje (u Linuxu ista stvar), pakiranje, otpakiranje, pravljenje simboličkih linkova...
Napokon možete započeti. Pozicionirajte se u direktorij /usr/src/linux i napišite:
make mrproper
Nemam pojma čemu to služi, al' kažu da treba. Kad bude gotovo, slijedi:
make xconfig
...i pojavljuje se prozorčić Linux Kernel Configuration s mnoštvom
gumba. Time tek započinju pravi problemi, jer sada morate znati, kao prvo,
zašto uopće kompajlirate novi kernel, i kao drugo, što imate u svome računalu.
Koji procesor, koju zvučnu karticu, koji modem itd, jer većina dodatnih
uređaja ima svoje posebne zahtjeve. Ne možete namontirati Win particiju?
Možda vam nedostaje podrška Filesystems/VFAT. Nema zvuka? Možda
nemate ukompajliranu podršku za svoju karticu! Što sve odabrati? Nažalost,
to vam nitko ne može reći sa sigurnošću bez neposrednog uvida. Postoji
Help
kraj svake opcije, ali uglavnom razumljiv samo programerima i ljudima koji
govore cyberswahili. Dosta je opcija već ponuđeno, a od onog što nije,
mogu ovako odoka pokušati reći da vam trebaju:
Loadable module support/Kernel module loader y
General setup/Parallel port support m (pisač)
General setup/PC-style hardware m (pisač)
Plug and Play support/Plug and Play support y
Plug and Play support/Auto-probe for parallel devices m (pisač)
Block devices/SCSI emulation support m (ako
imate pržilicu)
SCSI support/SCSI support y
SCSI support/SCSI generic support m
Network device support/PPP (point-to-point) support m
ISDN subsystem/ISDN support m (ako imate
ISDN)
ISDN subsystem/Support synchronous PPP y
ISDN subsystem/Support generic MP (RFC 1717) y (channel
bundling )
Passive ISDN Cards/HiSax Siemens ChipSet driver support m
Passive ISDN Cards/HiSax Support for Euro/DSS1 y
HiSax Supported Cards y (odaberite svoju, ako je tamo, ako
nije, kockajte se i označite dvije posljednje)
Character Devices/Parallel printer Support m (pisač)
Character Devices/Mouse Support (not serial mice) y (ako imate
takvog)
Mice/PS/2 mouse support y
Filesystems/DOS FAT fs support y
Filesystems/VFAT m
Filesystems/Microsoft Joliet CDROM extensions y
Native language Support/Codepage 437 m
Native language Support/Codepage 852 m
Native language Support/NLS ISO 8859-1 m
Native language Support/NLS ISO 8859-2 m
Sound/Sound card support m
Sound/OSS Sound modules m
Additional low level sound drivers/Additional low level sound drivers
y (samo te tri Sound stvari za SB Live!)
Sve izabrano možete uključiti u sam kernel, označujući y (od čega će biti fizički glomazniji) ili kao modul koji se učitava, označujući m . Ne mogu sa sigurnošću reći što je bolje, jer neke stvari zahtijevaju jedno, a neke drugo, zavisi od toga radi čega kompajlirate. Ipak, ako imate izbor, idite na module gdje god možete. Kada ste završili, možete spremiti svoju novu kernel-konfiguraciju u neku datoteku (evo moje) pomoću gumba Store Configuration to file , da biste je slijedeći puta mogli učitati s Load... . Zatim kliknite Save and Exit , pa OK . Nakon toga upisujete redom:
make dep
make clean
make bzImage
...pa ako sve prođe bez problema, tj. bez ispadanja uz poruku da vam nedostaje asm ili štogod drugo (imate dselect), obavili ste većinu posla. Novi kernel naći ćete u direktoriju /usr/src/linux/arch/i386/boot , kao bzImage . Prekopirajte ga u direktorij /boot , preimenujte ga u nešto poput vmlinuz-2.x.xx (većina koristi taj prefiks) da znate o čemu se radi, a stari vmlinuz-2.2.17 preimenujte u npr. stari-vmlinuz-2.2.17 i ostavite gdje jest, možda će vam trebati. Obrišite simbolički link vmlinuz u korijenskom direktoriju / , te načinite novi na vaš novi kernel, recimo ovako:
cd /
rm vmlinuz
ln -s /boot/vmlinuz-2.x.xx /vmlinuz
Nakon toga, u isti taj direktorij /boot prekopirajte datoteku /usr/src/linux/System.map , te je preimenujte u System.map-2.2.xx , prema inačici novog kernela. (Naravno, ako iznova kompajlirate stari 2.2.17, preimenujte staru System.map-2.2.17 u nešto drugo, npr. stari-System.map-2.2.17 , a ovu novu opet u System.map-2.2.17 .) Ostaje vam još nekoliko stvarčica za napisati, sve iz direktorija /usr/src/linux :
make modules
make modules_install
depmod -a 2.x.xx (inačica novog kernela umjesto x-ova)
...ali pozor! Ako ste iznova iskompajlirali istu inačicu kernela 2.2.17 , ne smijete zadati ove posljednje tri naredbe prije no što uklonite direktorij sa starim modulima /lib/modules/2.2.17 . Savjetujem da ga sačuvate, kompresirate pomoću TkDeska (desni gumb, Make tar.gz ), a zatim obrišete. Isto tako, ne valja kopirati novi iskompajlirani 2.2.17 kernel preko istoimenog starog 2.2.17, osobito ako je stari kernel aktivan. Da sve to izbjegnete trebate imati neki stariji kernel, podignuti sistem s njim i "na njemu" obaviti cijeli postupak. Odakle vam stari kernel? Hmm... pa evo, imate 2.0.38 na prvom Debian CD-u, u datoteci /dists/potato/main/binary-i386/base/kernel-image-2.0.38_2.0.38-3.deb . Priznajem da ne znam da li je moguće samo tako ga instalirati s dselectom i zatim podignuti sistem bez problema. Ako ste pustolovnog duha, hehe, pokušajte. Ako niste, presnimite .deb nekamo, otpakirajte pomoću TkDeska (desni gumb, Extract), a zatim s datotekom vmlinuz-2.0.38 postupite prema uputama o dizanju Linuxa iz DOS-a. Kod bootanja će se buniti da ne može naći ovo ili ono, ali se vi ne obazirite, njegov problem.
Nakon što ste učinili sve opisano, ostaje vam podesiti lilo (sjetite se, dižete Linux s diskete), te s reboot ponovo pokrenuti sustav, da vidite da li novi kernel šljaka. što ako odbije i zakoči se na pola? (Meni 2.2.10 nije htio raditi.) Dignite sistem iz DOS-a, obrišite sve nove datoteke, vratite stare natrag i pokušajte ponovo s nekom drugom inačicom.
Odlomak o kompajliranju kernela napisao sam uvelike se pomažući poznatim Mozgyjevim FAQ-om , gdje možete naći još mnogo drugih korisnih savjeta i primjera. Istina, uglavnom vezanih uz Red Hat, ali upotrebljivih i bez obzira na distribuciju. Tnx, Mozgy.
Na sreću, ovo je uglavnom manje kompliciran postupak. Za početak, izaberite direktorij u kojem ćete kompajlirati. Većini omiljeni je /usr/src , ali možete otići i u /usr/local/src . Nije previše bitno, možete načiniti i neki novi direktorij. Koji god linux program dobili, obično će biti u obliku kompresirane .tar ili .tar.gz datoteke koja sadrži izvorni kod. (Osim ako se radi o Slackware .tgz paketu, ali to je druga priča. Za Debian korisnika idealno bi bilo doći do odgovarajućeg .deb paketa, već pripremljenog za dpkg , ali idealne stvari postoje samo u filozofiji i pričama. Nije loše niti ako se dobije Red Hat-ov .rpm paket. O tome govorim u slijedećem odlomku.)
Dakle, imate kompresiranu datoteku s izvornim kodom. Presnimite je u neki direktorij i otpakirajte. Pojavit će vam se novi direktorij s imenom i inačicom programa, pa hodite u njega i pronađite README ili INSTALL datoteku. U nekih 90% slučajeva, u njoj će pisati da prvo morate pokrenuti konfiguracijsku skriptu configure , koja će reći imate li na sistemu sve što treba, a zatim make (kompajliranje), te na kraju make install (instalacija iskompajliranog). Djeluje stvarno prozaično, zar ne? Aha, da, naravno, kako da ne... :-)
Da vidimo tu "jednostavnost" na konkretnom primjeru. Skinuo sam s http://www.gimp.org/ najnoviju inačicu Gimpa gimp-1.2.0.tar.bz2 . Presnimio sam je u direktorij /usr/src i otpakirao, dobivši novi direktorij gimp-1.2.0 u kojem, gle čuda, evo i README i INSTALL datoteka. U INSTALL datoteci nalaze se sve potrebne upute, uključujući tu i neka upozorenja, koja nitko normalan ne čita dok mu se ne zaprijeti batinanjem. Fino. Pozicioniram se u novi direktorij, te napišem ./configure . Skripta kreće, traži, radi, ali... ispadne! Na neodgovarajućoj verziji gtk. što to znači? To su biblioteke potrebne za rad programa, Windozeri bi rekli .dll . Vaš Debian 2.2 došao vam je s gtk inačicom 1.2.7 (provjerite pomoću gtk-config --version), a novi Gimp treba 1.2.8 . što sad? Hodite na ftp://ftp.gtk.org/pub/gtk/v1.2/ ili naš mirror ftp://ftp.linux.hr/pub/gtk/v1.2/ i skinite potrebnu inačicu gtk+-1.2.8.tar.gz . Ne zaboravite skinuti i glib-1.2.8.tar.gz , jer bez njega novi gtk ne može. Na sreću, te dvije datoteke nisu velike. Kad ste ih skinuli, prvo vam valja iskompajlirati i instalirati njih.
Dobro, dobro, ne živcirajte se. Dišite duboko, izbrojite do deset, a zatim ih raspakirajte. Prvo glib . U datoteci INSTALL imate uobičajene upute. Nakon make install , nove biblioteke će se instalirati u direktorij /usr/local/lib . Da biste rekli svome Debianu da ih tamo potraži i nađe, valja vam dodati redak /usr/local/lib u datoteku /etc/ld.so.conf i to na početak, a zatim pokrenuti ldconfig -v (da vam ne bude dosadno dok radi). Nakon toga bi provjera glib-config --version trebala pokazati 1.2.8 , ali ako kojim slučajem ne bude, pokušajte se odlogirati i provjeriti iznova.
Radi? Fino. Sad cijeli postupak ponovite s gtk .
Vratimo se konačno Gimpu. Gle čuda, configure se sad ne buni... dok ne dođe do mjesta gdje spominje .png, .jpeg, .mpeg , .xpm i .tif datoteke, ali ipak ne staje, već uredno završi. To nije dobro. Ne radite dalje, već se odmah obratite dselectu i instalirajte sve na što naiđete, a što ima veze s tim formatima (meni .mpeg ne treba). Poslije toga, obrišite datoteku config.cache u Gimpovom direktoriju i opet pokrenite configure . Ako ste sve uradili kako treba, neće se više buniti. Zbog Gimpove veličine make će malo potrajati, osim ako imate Athlona na 1 GHz. Zato će make install završiti brzo. Ta-daam! Gotovo je. Gimp se nalazi u direktoriju /usr/local/bin , a kako vam je taj već u stazi, možete ga pokrenuti jednostavno upisujući gimp , čime započinjete jednostavnu grafičku instalaciju. Uživajte!
3.4.2 Pretvaranje .rpm , .tar i .tar.gz datoteka u .deb pakete
To se radi pomoću programa alien . Detaljnije upute naći ćete pomoću man alien , a svode se na slijedeću naredbu (zadanu iz direktorija u kojem je .rpm ili .tgz ili .tar.gz datoteka koju želite debianizirati):
alien -d neka-datoteka-s-nastavkom-rpm-ili-tgz-ili-tar.gz
...što će rezultirati novom .deb datotekom na koju zatim možete primijeniti dpkg . Naravno, prije debianizacije morate pripaziti da se radi o paketu, a ne o datoteci koja sadrži izvorni kod (source).
3.5 Kako nešto čuti od tog Debiana (SB Live! )
Bez imalo razmišljanja, odgovor se zove ALSA, Advanced Linux Sound Architecture. S Debianom ste dobili staru ALSA-u 0.4 , pa je možete dselectom pronaći i instalirati, a zatim poštimati svoju karticu pomoću alsaconf . On će za vas dotjerati /etc/modules.conf , nakon čega vam samo preostaje pojačati zvuk (podrazumijevano na nuli) s nekim mikserom , npr. tkmixer. Naravno, sve to isključivo ako je vaša zvučna kartica na ponuđenom alsaconfovom popisu. Ako nije, kao što nije ni moj SB Live! Value, preostaje vam da s Interneta skinete najnoviji alsa-driver, alsa-lib i alsa-utils , a zatim ih tim redom otpakirate i iskompajlirate prema prethodno navedenim općim uputama. Instalacija se svodi na pokretanje configure skripte i pozivanja make install , a pri kompajliranju alsa-drivera nakon toga trebate dodatno pokrenuti i snddevices skriptu. Alsa-drajver je najvažniji, i zapravo je (uglavnom) dovoljno skinuti i uspješno iskompajlirati samo njega. Savjetujem da pažljivo pročitate sve INSTALL , FAQ i README datoteke, radi varijacija i pobližih podataka o podržanim karticama.
Kada ste završili s alsa-driverom , trebate editirati /etc/modules.conf prema uputama iz /alsa-driver-*/INSTALL datoteke, dodajući naredbe za svoju karticu. Uz podsjećanje što treba prethodno ukompajlirati u kernel, evo kako to izgleda za SB Live! čija je oznaka emu10k1 :
# ALSA portion
alias char-major-116 snd
# OSS/Free portion
alias char-major-14 soundcore
# ALSA portion
alias snd-card-0 snd-card-emu10k1
# OSS/Free portion
alias sound-slot-0 snd-card-emu10k1
# OSS/Free portion - card #1
alias sound-service-0-0 snd-mixer-oss
alias sound-service-0-1 snd-seq-oss
alias sound-service-0-3 snd-pcm-oss
alias sound-service-0-8 snd-seq-oss
alias sound-service-0-12 snd-pcm-oss
Time će vam se moduli za zvuk učitavati prilikom svakog podizanja sustava. Ako ste nestrpljivi, možete svoj modul odmah učitati putem modprobe snd-card-vašakartica , a zatim provjeriti je li sve na svome mjestu pomoću cat /proc/modules ili lsmod i cat /asound/cards . Pozor: nakon što si iskompajlirate novi kernel i Alsa-drajver vam valja kompajlirati iznova!
Ako ste sve učinili kako treba, zanimat će vas još kako sačuvati podešenu glasnoću zvuka kod slijedećeg podizanja sustava. Evo jednog načina: uporabite neki mikser npr. tkmixer da podesite glasnoću kanala, zatim upišite alsactl store (to je programčić iz alsa-utils), što će vaše postavke sačuvati u datoteci /etc/asound.conf .
Novost: ako imate SB Live! ili neku sličnu karticu s EMU10K1 chipom, od kernela 2.2.18 pa na dalje ALSA vam ne treba, jer kod kompajliranja možete izabrati modul Sound/Creative SBLive! (EMU10K1), pa ćete kod podizanja sustava dobiti ovakvu poruku. Ne zaboravite u /etc/modules.conf dodati redak pre-install emu10k1 /sbin/insmod emu10k1 .
3.5.1 Što ako imate ISA karticu
Sjedite i plačite. Šala, šala :-) ...imam ja i CL SB 16 Vibra ISA na drugom stroju, radi bez problema. Postupak je uglavnom isti, samo se prethodno (prava sitnica) morate pobrinuti da kod bootanja vaša zvučna kartica bude inicijalizirana i prepoznata, slično kao kod ISA modema.
Ja uglavnom samo slušam .mp3 datoteke, pa ne znam preporučiti neki program za editiranje zvuka. Ali kad je u pitanju sviranje, nema puno priče: xmms , X MultiMedia System . Dobijete ga s Debianom, pogledajte pod Apps/Sound , ako nije tamo stavite ga s dselectom .
Niti jedno računalo nije "ono pravo" bez sveze s Internetom. To osobito vrijedi za stroj na kojemu imate Linux. Bukvalno svakih par mjeseci ili čak dana nastaju nove - bolje - inačice vaših omiljenih programa, a vrijedni računalni volonteri i altruisti cijeloga svijeta neprestano smišljaju i pišu nove aplikacije, besplatne i svima dostupne. Gotovo je nevjerojatno koliko ih je! Uvjerite se koristeći se stranicom s poveznicama.
3.6.1 ISDN (Asuscom ISDNLink P-IN100-ST-D)
Radi se o vjerojatno najpoznatijoj i najjeftinijoj pasivnoj ISDN PCI kartici u Kroaciji, koja me je koštala svega 272,00 kuna s PDV-om (na 01. studenog 2000.) i odmah se višestruko isplatila. Linuksaše će obradovati, a windozere ozlovoljiti činjenica da se kartica primjetno bolje ponaša pod Linuxom. Razlog ne znam, ali načuo sam da su joj Win driveri prilično loši. Bilo kako bilo, u Windowsima sam uspio na dvije linije skinuti cijeli Debian Poatato CD broj 2 za 18 i pol sati, uz prosječno 11 kB/s. Na Linuxu nisam imao tako velikih eksperimenata, a posljednje što sam skinuo bio je kernel 2.4.0 veličine 19.788.626 bajtova, za točno 22 minute i 10 sekundi. Sami ocijenite razliku.
Dakle, prvo morate imati osnovnu ISDN podršku ukompajliranu u kernel. Zatim dselectom instalirajte isdnutils , a ja sam tome dodao i sve u ikakvoj svezi s ISDN-om na što sam naišao. Konfiguracijske datoteke nalaze se u direktorijima /etc/isdn i /etc/ppp , relevantnu dokumentaciju naći ćete u /usr/src/linux/Documentation/isdn, a najvažnije podatke u datoteci README.HiSax.
Kao i obično, morate znati kakvu ISDN karticu posjedujete ili koji je chipset na njoj. Na Card types popisu podržanih je i jedna Asusica, ali, uh, pa to je ISA. što sad? Koja je Asuscom PCI? Eno je dolje pod brojkom 35 kao HFC 2BDS0 PCI , a ovo none znači da ne morate pogađati koji su joj irq i io , kao što biste morali da je ISA. Međutim, hisax modulu svakako morate reći tip kartice i protokol. Za moju Asusicu "ručno" se to radi pomoću insmod hisax type=35 protocol=2 , a automatski tako da u /etc/modules.conf dodate redak options hisax type=35 protocol=2 . (Naravno, type brojku zamijenite odgovarajućom za vašu karticu.) Da biste provjerili je li sve na svom mjestu, možete pozvati cat /proc/modules (moraju vam se pojaviti moduli isdn i hisax), cat /proc/interrupts ili cat /proc/ioports .
Ako ste sve učinili kako treba, prilikom podizanja sustava pojavit će vam se ovakve poruke , što će značiti da je kartica ispravno prepoznata i modul učitan.
I sad, kako se spojiti?
Radi se o krasnom non-free programčiću kojeg ćete naći na http://www.milleniumx.de/ , odakle možete skinuti .deb paket inačica 1.1. za Debian Potato. Postoji i starija 0.7.3 free verzija, malo slabija, ali funkcionalna, ima i DoD. Ne znam gdje je možete naći na Internetu, zato sam debianizirao .rpm paket koji je došao s Mandrakeom 7.2, evo vam ga gotovog ovdje.
Debian nema KDE, a ovdje se radi o aplikaciji koja ih zahtijeva. Zato najbolje prvo pročitajte upute o KDE instalaciji prije nego nastavite (osobito šašavi savjet iz pretposljednjeg odlomka, možda vam zatreba).
Redoslijed instaliranja za kISDN trebao bi biti ovaj: libqt , kdesupport , kdelibs , a zatim kisdn . Kad bi htjelo ići tako lako! Ovako po sjećanju i zabilješkama, stari 0.7.3 trebao je KDE biblioteke libkdecore , libkdeui i libmediatool . Koliko se sjećam, sve sam ih stavio u isti direktorij /usr/local/mojilib , a zatim ga dodao u /etc/ld.so.conf i protjerao ldconfig . Izbirljivi 1.1 tražio je kdelibs2g , koji se opet nije htio instalirati bez nečeg što se zove libstdc++2.9 i libjpeg6a . Osim toga, napravio sam i lažne datoteke za dpkg , da bi nakon toga instalacija kisdn-potato paketa konačno uspjela. Obje inačice programa ne mogu istovremeno funkcionirati, pa staru uklonite prije no što stavite novu.
Još ima posla. Instalirani kISDN se pojavljuje u Debian meniju pod Networking/Remote access/kisdn , ali prvo ga trebate iskonfigurirati iz xterma, pomoću programa kcmkisdn koji srećom radi u grafičkom modu. Kada ga pokrenete, pojavit će vam se Account Setup , pa ako koristite HiNet, kliknite prvo Choose... i izaberite ga, već je predefiniran (ako vas guli neki drugi hrvatski provider, kliknite Create). Pojavit će se User and password settings, pa ih upišite, a zatim slijedi Apply. Prijeđite na Users configuration , gdje morate označiti korisnika User: root , i Enable accounts: HiNet . Ostalo ne dirajte ako ne znate što radite. Pod General trebali bi označiti Use area prefix i upisati 0 (nula), a za D Channel protocol izabran mora biti Euro ISDN . Staza do programa ipppd jest /usr/sbin/ipppd , a pod Advanced krije se Units gdje dva puta morate upisati 1500 , za MRU i za MTU. Zatim se vratite na Account Setup i kliknite Edit, gdje vas pod Remote/Phone List: možda čeka mijenjanje pozivnog broja. Kao tzv. mali plus korisnik, ja koristim 077700000. Ako pri dnu označite Bundle Channels, dobit ćete mogućnost aktiviranja drugog kanala po želji. Ostale opcije bi već trebale biti na svojim mjestima.
U redu, napokon možete pokrenuti kisdn. Prozorčić programa oblikovan je vrlo šareno i informativno, omogućujući neprestano praćenje stanja na jednom ili oba aktivna kanala. Nakon konfiguracije, gore vam se pod Connect to mora pojaviti HiNet ispod čega se koči 128k gumb, pozivajući na trošenje gomila novca. Desno od toga je veliki kvadratični gumb za uspostavljanje veze. Pri dnu imate gumb s malim ključem, gdje možete podesiti i još neke ne tako važne dodatne opcije od kojih bi savjetovao samo podešavanje zvukova za signalizaciju uspostavljanja i prekidanja veze, pod Audio. Vjerojatno ćete morati upotrijebiti Use external player da bi radilo.
Za kraj, valja reći da se konfiguracijske datoteke programa kcmkisdn i kisdn nalaze u direktorijima /etc/kde, /root/.kde/share/ i /usr/share/apps/kisdn. Ne pitajte me koje su najvažnije.
Pozor: znajte da vas i samo površno čitanje ovog odlomka izravno kvalificira na natječaj za ekstremne računalne mazohiste. Nastavite na svoju odgovornost.
Nažalost moram priznati da o "ručnom" spajanju jednostavno ne znam dovoljno i vidjet ćete da ne mogu objasniti neke stvari koje se događaju. Sam postupak radi, ali - ne uvijek. Zašto? Pojma nemam. Proučio sam prilično raznih HOWTO i man dokumenata, pitao i na Usenetu, ali nikako da prokužim. Možda ću uspjeti do sljedeće inačice ovog KAKO.
Dakle, kad ste učinili sve iz odlomka 3.6.1, možda biste trebali pokrenuti program isdnconfig . Pojavit će se izabirnik Isdnutils configuration , pa krenite redom. Pod 1 network devices vjerojatno vam valja kreirati ippp0 ippp1 isdn0 isdn1 , te pod 2 synchronous ppp daemon , gdje načinite ippp0 ippp1 . Imate kratka popratna objašnjenja, ponavljajte dok ne napravite sve. Kad budete gotovi, u /etc/isdn/ imate mnoštvo novih datoteka koje, valjda, treba editirati. A možda i ne. Zašto možda? Jer mi se čini da osim datoteke isdn.conf ništa drugo u tom direktoriju nije važno. U njoj bi, vjerujem, trebali postaviti:
COUNTRYPREFIX=+
AREAPREFIX=0
COUNTRYCODE=385
AREACODE=(upišite svoj)
Osim toga, u direktoriju /etc/ppp trebali biste imati datoteku ioptions koja sadrži samo jedan redak s dvije riječi: name vaše-korisničko-ime , te datoteku pap-secrets , isto tako samo s jednim jedinim redkom u kojem su dvije riječi odvojene zvjezdicom i razmacima: vaše-korisničko-ime * vaša-zaporka . Ponavljam, mislim da vam ne treba ništa drugo editirati. Zatim načinite konfiguracijsku datoteku s osnovnim postavkama. (Nije neophodno, jer sve te opcije možete i ručno upisivati svaki put, ali molim, i mazohizam ima svojih granica.) Nazovite datoteku kako vam drago i stavite je kamo vam drago. Evo primjera moje, a vi samo unesite svoje brojeve i spremni ste za prvi pokušaj. Dignite jedan ISDN monitor imon da vidite što se događa, dignite još jedan xterm i upišite:
isdnctrl readconf /put/do/konfiguracijske-datoteke
...što će iz nje učitati sve upisane postavke, načiniti interface , dodati slave kanal itd. Vidjet ćete ispis rezultata. Slijedi:
ipppd noipdefault +mp mru 1500 mtu 1500 lock /dev/ippp0 /dev/ippp1
...što će dignuti program ipppd i reći mu da se spremi na šljaku s dva kanala, ako bude potrebno. Nakon toga pišete:
isdnctrl dial ippp0
...pa ćete na ISDN monitoru vidjeti da se nešto događa. Nakon što se pojavi Online, ne zaboravite dodati:
route add default ippp0
...i to bi bilo to, vjerovali ili ne. (Hvala za route, Rado!). Prekontrolirajte pomoću isdnctrl status ippp0 , što bi vam moralo odvratiti ippp0 connected to 077700000 (tj. broj koji vi koristite za spajanje), a zatim pokrenite svoj omiljeni browser i uživajte. Ako stvarno imate golemu hrpu novca za potrošiti, drugi kanal se dodaje pomoću:
isdnctrl addlink ippp0
...a uklanja s:
isdnctrl removelink ippp0
Kada vam bude dosta Interneta, vezu prekidate s jednim:
isdnctrl hangup ippp0
...a interface obrišete s
isdnctrl delif ippp0
Ukoliko se odbije obrisati, dodajte opciju force na kraj.
E, sad dolaze oni problemi o kojima sam govorio na početku odlomka. Naime, iako o tome nema govora na http://www.isdn4linux.de/ , niti u man isdnctrl , u cijeloj stvari vrlo važnu ulogu igra i misteriozna prokletinja koja se zove ifconfig . Naime, kada prekinem vezu, dogodi mi se da se kod slijedećeg spajanja sve odigra naizgled uredno, ali promet preko veze jednostavno ne teče. Netscape dođe do Host bla bla contacted, waiting for reply i - ni makac. Izgleda da bi nakon isdnctrl hangup ippp0 trebalo odati i ifconfig ippp0 down , a zatim prije spajanja prvo jedno ifconfig ippp0 up . Kažem "izgleda", jer ovo nekad (rjeđe) radi, a nekad (češće) ne. Zašto? Pojma nemam. Možda se tko od iskusnijih jednom smiluje, pa mi kaže :-)
3.6.1.3 Za ljubitelje WindowMakera: wmisdn
Radi se o simpatičnom programčiću za ISDN spajanje i praćenje koji odlično pristaje u WM stil. Možete ga pronaći na http://www.uni-bonn.de/~uzsymm/linux.html .
Slično kao i kod ISDN kartice, valja vam natjerati kernel da prilikom podizanja prepozna ISA modem, čitajući njegove postavke iz datoteke /etc/isapnp.conf . Otkrit ćete ih pomoću pnpdump > mojmodem , koja će vam u vašem direktoriju načiniti datoteku mojmodem, iz koje jednostavno sve prekopirajte u isapnp.conf . Ovako je izgledala moja nakon takve operacije. Pratite poruke prilikom bootanja ili provjerite s dmesg ili u /var/log/messages . Ako štogod zapne, sjetite se irq i io postavki koje vaš modem ima u Windowsima, sjetite se da je (najčešći) COM2 ovdje /dev/ttyS1, a ne zaboravite niti BIOS, možda ste morali onemogućiti port. Da biste provjerili da li modem radi, poslužite se programima wvdial ili minicom.
Radi? Odgovara na zapovijedi? Super, sad vam se još valja riješiti tih tekstualnih grozota i pronaći pravi GUI program za spajanje. Taj se zove xisp i dolazi s Debianom, pa ga instalirajte pomoću dselecta.
(Nedovršen odlomak.)
3.6.3 Netscape, Mozilla, Opera
Iako daleko od stare slave, usuđujem se reći da je Netscape još uvijek nezamjenjiv Linux program za nas novake i neznalice koji ne koristimo KDE iz čiste mazohističke tvrdoglavosti (jer bi se inače vjerojatno prebacili na konqueror). Netscape uz browsanje omogućuje i GUI rad s elektroničkom poštom i praćenje news grupa bez previše kompliciranog petljanja. Radi bukvalno jednako kao u Wndowsima, sve vam je pod Edit/Preferences. Ovdje u Linux okruženju ubjedljivo najiritantnija mu je osobina što, budalaš jedan, obožava supersitna slova kod prikazivanja mrežnih stranica. Pod hitno si poštimajte Truetype fontove i recite mu da ih iskoristi (recimo, Arial i Courier New) pod Edit/Preferences/Apperarance/Fonts inače ćete si uskoro morati kupiti naočale. (Usput rečeno, vidio sam stvarno mnogo savjeta za povećavanje fontova u Netscapeu, uključujući i petljanje po grozomornoj datoteci Netscape.ad u njegovom matičnom direktoriju. Naravno, ja sam samo novak i neznalica, ali bogamu ljudi, niti jedan ne daje obećane rezultate.) Na moja tri Potato CD-a Netscapea nema, pa .deb pakete možete pronaći ovdje, a ako želite najnoviji Netscape 6.1, skinite ga odavde. Skida se samo mali installer, koji će po raspakiravanju i pokretanju obaviti sve sam i ujedno vas koštati hrpu vremena tj. novca. Sam program je nešto bolji od starog 4.73, osobito Netscape Mail koji konačno ima mogućnost višestrukih korisničkih računa, ali je zato dozlaboga spor; "jede" tolike količne memorije da je to nevjerojatno.
Mozilla je Netscapeova open source inačica, s uglavnom identičnim vrlinama i manama. Skinite ga odavde. Ja sam skinuo .rpm za RH 6.0 i debianizirao ga (alien će se buniti pri postupku, ne obraćajte pažnju). Malo upozorenje: Mozilla 0.8 je gromoviti gušter posve podnošljivog ponašanja, ali od 0.7 bježite glavom bez obzira.
Opera je mali brzi ad sponsored alternativni browser čiju verziju za Linux možete skinuti odavde. Čini mi se OK, ali nema program za elektroničku poštu.
Nakon što sam ih isprobao nekoliko, najučinkovitijim GUI FTP programom
mi se pokazao AxY FTP. Nema ga
na Debianu, ali vjerujte mi da ga vrijedi skinuti. Jest da je pomalo ružan,
ali je vrlo jednostavan i funkcionalan i upamtit će kamo najčešće
uploadate
svoje datoteke bez puno petljanja i uvjeravanja.