Prva  Prethodna  Sadrzaj  Slijedeca

4. Ostali štosovi

4.1 Podešavanje pisača (Epson Stylus Color 440)

Kako nešto ispisati? Pa, prvo morate imati pisač i to od onih koji rade. Bez toga ne ide nikako. Zatim nešto napišete ili nacrtate, pa kliknete File , pa Print , pa OK i... i ništa. Da, točno: ništa. Pisač vam je uključen, spojen na računalo, papira ima, prepoznat je kod bootanja, možda ste nakon tri litre znoja čak uspješno ispisali i probnu stranicu iz nečega grozomornog kao npr. apsfilter ili magicfilter . I opet - ništa. Zašto je to tako? E, zato što je ovo Unix, Debian GNU/Linux, ovdje nema laganih i jednostavnih stvari - samo znoj i suze, bol i patnja. Baš ono što vi volite, zar ne? Inače biste sad sjedili za Madrakeom i pustili sistem da pisač podesi sam, već kod instalacije.

OK, dosta šale. 'Ajmo preć' na zajebanciju... :-)

Da biste bilo što ispisali, prvo morate u kernelu imati ukompajliranu podršku za pisač (sve navedene opcije), pa će vam ga sistem prilikom bootanja (vjerojatno) prepoznati. U datoteci /var/log/messages ili pomoću dmesg > nešto trebali biste dobiti ovako nešto. Zatim pomoću cat /proc/devices  i  lsmod provjerite da li su vam device lp i potrebni moduli parport i lp učitani. Sistem ih učitava iz direktorija /lib/modules/vaš.kernel/misc/. Na Potatou ste učitavanje podešavali ručno, a na blaženom Woodyju ćete to učiniti pomoću modconfa.

Nakon toga si uštedite čitanje Printing HOWTO i Printing-usage HOWTO i živciranje isprobavanjem genijalnih naredbi zapovjednog retka tipa  lpr -#2 -sP dj neka.datoteka (.koja.ce.se.isprintat samo ako ste .izabrali.pravi.filter.bla-bla.mulj-truć) time što ćete si instalirati Red Hat-ov printtool. Za razliku od Potatoa, Debian Woody ga ima, pa ga instalirajte pomoću dselecta. Ako je vaš pisač podržan, udesit će vam datoteku /etc/printcap tako da ga možete koristiti u svim programima. (Provjerite pomoću Tests/Print ASCII test page i Tests/Print Postscript test page.) Ahm, dobro, ne možda baš u svim programima, već u programima koji kuže u čemu je stvar. Većina tih idiota će vam ponuditi samo goli lpr, pa ćete nakon što ni krivi ni dužni kliknete Print dobiti pol tone bezveznog ASCII smeća umjesto formatiranog teksta ili slike, jer ste zaboravili da je Debian smrtonosna biljka i ne znate da ispis možete zaustaviti s lprm - . No, dobro, evo vam moj stari printcap . Vidite da postoje tri entryja - prvi je već bio tamo, drugi je dodao printtool, a treći sam ja udesio tako da mi glumi default pisač. Ne začudite se se što će izgledati drugačije nakon reboota i ne pitajte me zašto je to tako. Ja sam samo neznalica, bogamu, baš me briga - pisač mi je radio, ispisivao sve što treba i to mi je bilo dosta. Možete i vidjeti.

Pozor! Nakon petljanja s printtoolom i printcapom ne zaboravite presnimiti datoteke general.cfg, postscript.cfg i textonly.cfg iz direktorija /var/spool/lpd/lp0  u direktorij /var/spool/lpd/lp, jer vam pisač inače neće raditi.

4.1.1 Kako ispisivati iz raznih programa

Nije pretjerano teško: File/Print , pa nakon što dobijete hrpu ASCII šrota, drugi put izaberete Print to: File . Odredite File name npr. /root/nešto.ps i kliknete Print. Zatim pronađete datoteku nešto.ps, kliknete je desnim gumbom u TkDesku, odaberete View (gv) i pojavi vam se program gv (ako ga nema, instalirajte ga pomocu dselecta). Preostaje vam da kliknete File/Print document.../Print i to je to. Iako možda neće ispasti baš savršeno.

Neki programi poput Opere i KWorda su malo pametniji i kuže sve pisače koje imate na sistemu, pa ne morate printati u datoteku, nego možete ispisivati izravno. OpenOffice po defaultu koristi osnovni sistemski pisač ("Generic printer") iz /etc/printcap i s njim nema problema. Ako ste si prethodno poštimali ispis, Killustrator šljaka kao i KWord, a TkPaint ispisuje iz programa gv bez problema.

Gimp je genijalac: na File/Print otvori vam prozorčić u kojemu izaberete Printer: (koji već), kliknete Setup, izaberete svoj pisač i klikanjem poštimate i spremite za kasnije sve ostalo.

Za olakšavanje ispisa postoje i razni drugi GUI programi: gpr , xpp , xpdq... svi dolaze s Woodyjem. Isprobajte ih.

4.2 Kako natjerati IDE pržilicu da radi

Ako ste čitali prethodne dijelove ovog KAKO, vjerojatno već pretpostavljate da i u ovom slučaju prvo morate imati prilično toga ukompajlirano u kernel. Tamo sam samo spomenuo, a sada evo detaljne liste za IDE pržilicu:

Block devices/Enhanced IDE/MFM/RLL disk/cdrom/tape/floppy support y
Block devices/Include IDE/ATAPI CDROM support y
Block devices/SCSI emulation support m
Block devices/Loopback device support m
SCSI support/SCSI support y
SCSI support/SCSI CDROM support y
SCSI support/SCSI generic support m
Filesystems/ISO 9660 CDROM filesystem support y
Filesystems/Microsoft Joliet CDROM extensions y

Možete provjeriti pomoću lsmod da li su moduli učitani, zovu se sg i ide-scsi . Da vidite da li je pogon ispravno prepoznat, kod podizanja sustava pratite poruke kernela i pogledajte u /var/log/messages. Tamo biste trebali naći zabilježeno nešto slično ovome za moju nekadašnju Teac pržilicu. Obratite pozornost na prvi redak - u svoj /etc/lilo.conf valja vam dodati append="hd*=ide-scsi"(umjesto zvjezdice oznaka CD-pogona), odmah ispod read-only  i ponoviti opisani postupak s disketom. Zatim promijenite simbolički link /dev/cdrom  da upravlja na /dev/scd0 :

cd /dev
rm cdrom
ln -s scd0 cdrom

...i preostaje vam rebootati stroj i pripremiti roštilj :-)

4.2.1 XCDRoast

Iako postoji još nekoliko vrlo dobrih (npr. gcombust ili cdrtoaster), moj omiljeni roštilj zove se XCDRoast. S Woodyjem ste dobili odličnu 0.99alpha9 inačicu, pa ga jednostavno stavite dselectom .

Ukratko ću opisati najosnovniji rad. Prvo kliknite Setup, pa će vam Device scan reći je li prokužio vašu pržilicu. Pod CD Settings označite samo brzinu prženja CD-Writer Speed:, a pod HD Settings pomoću Add odredite na kojoj će od vaših particija program privremeno skladištiti podatke. Neka bude što veća. Pod Miscellaneous možete provjeriti da li vam radi /dev/dsp radi zvučne signalizacije i to bi bilo dovoljno. Kliknite Save configuration da program zapiše postavke, pa možete krenuti s pravljenjem CD-ova. Imate dvije osnovne mogućnosti: Duplicate CD i Create CD .

Prva, naravno, presnimava kompletne diskove odgovarajućeg sadržaja. Prvo će se pojaviti CD/Image Info, pa stisnite Read CD/Read All Tracks i malo pričekajte dok ne kaže Tracks successfully read. Potom kliknite Write tracks, stavite CD u pržilicu, OK i roštilj je počeo. Druga opcija Create CD nešto je kompliciranija, jer omogućava da sami pripremite sadržaj svog budućeg CD-a. Najbolje je da prethodno već stavite sve što želite snimiti u jedan direktorij i zatim pod Master tracks to pokažete programu. Pod ISO9660 Header možete svome remek-djelu dati ime, a pod Boot options možete načiniti bootabilni CD. Imate tab i gumb Create session/image/Calculate size , da provjerite niste li pretjerali s veličinom, a zatim Master to image file. Što se tiče drugih stvari, ako ne znate točno što radite, ne dirajte već predefinirane postavke. Potom prijeđite na Write tracks/Layout tracks, gdje će se pojaviti vaš upravo načinjeni image. Označite ga, klikinte Add, Accept track layout, a zatim konačno Write tracks i pečenje već miriše :-)

Primijetite da pod Miscellaneous možete izabrati djelomičan prijevod na hrvatski jezik. Postoji i mogućnost rada s CD-RW diskovima, ali inačica koja vam je došla s Woodyjem još uvijek nema multisession...

Ali molim, za razliku od toga unstable (jest, vraga) inačica 0.98alpha15 ima gotovo sve što vam uopće može zatrebati, bez problema zna pržiti DVD-e i cijela je prevedena na hrvatski. O tome detaljnije jednom, možda kad izađe Sarge.

4.3 USB 

Ako vas zanimaju detaljna objašnjenja raznoraznih USB pitanja, možete ih pronaći ovdje, tojest ovdje, a ja ću pokušati osnovne stvari dati ukratko. Kao i obično, prvo morate imati podršku za USB ukompajliranu u kernel. Evo što sam ja stavio:

USB Support/Support for USB y
USB Support/USB verbose debug messages y
USB Support/Preliminary USB device filesystem y
USB Support/UHCI (Intel PIIX4, VIA...) support y
USB Support/USB printer support y

Možete staviti i drugo, (kao i uvijek) ovisi što imate i što vam treba. Zatim u datoteku /etc/fstab dodajte redak:

usbdevfs  /proc/bus/usb  usbdevfs  defaults  0  0

...a zatim pogledajte u direktorij /dev/usb (ako ga nema, napravite ga). Tamo bi trebao biti device lp0 , a ako ga nema, načinite ga ovako:

mknod /dev/usb/lp0 c 180 0

Rebootajte sistem s novim kernelom, pa ćete pomoću  dmesg > radiliusb  dobiti cijelo čudo poruka, a nakon cat /proc/devices mora se pojaviti i 180 usb . I to bi uglavnom bilo to.

4.3.1 USB pisač (Epson Stylus Color 480SXU)

Ako ste sve učinili kako treba, da biste aktivirali svoj USB pisač ostaje vam poštimati printcap pomoću printtoola, s tim što vam umjesto /dev/lp0 valja koristiti novonačinjeni /dev/usb/lp0 . (Kliknete Add, OK, upišete postavke, Input filter Select, izaberete svoj, OK) Radi li? Vjerujem da bi trebalo. A što ako ne? Uh... o tome u nekoj slijedećoj inačici ovoga KAKO :-)

4.3.2 USB flash-memory štapić

Svi se uokolo prave važni sa svojim lijepim malim šarenim svijetlećim privjescima za ključeve, prepunim programa, glazbe i slika, pa morate i vi, zar ne? :-)  Dobro, kad je tako, za početak gore navedenom u odjeljku 4.3 i ostalom pri kompajliranju novog kernela dodajte:

USB Support/USB Mass Storage Support m
USB Support/USB Mass Storage verbose debug y

(Ovo drugo samo ako hoćete da vam računalo pri podizanju sustava i umetanju USB štapića bude jako, jako brbljavo.) Obzirom da sustav USB štapić vidi kao SCSI uređaj, u konfiguraciju kernela morate uključiti i:

SCSI support/SCSI disk support m

Dignite novi kernel i pomoću modconf provjerite jesu li svi moduli učitani. Potom umetnite svoj frajerski neonski-crveno-zeleni štapić u port, ajde. Ako ste u konzoli i sve je na svome mjestu, trebali biste vidjeti prilično toga. Ako niste (a niste, jer tko još koristi taj pećinski tekstualni mod, bljak), na lijepim šarenim X-ima nećete vidjeti baš ništa. Zato pokrenite jedan XTerm, upišite cat /proc/scsi/scsi i dobit ćete nešto ovakvo. Primijetite da koristim SCSI emulaciju, pa mi je i IDE DVD-uređaj prepoznat kao SCSI.

E, sad. Jeste li već formatirali štapić pod Window$ima? Ma jeste, sigurno :-) Tad vam još samo preostaje montirati vaš novi USB flash pogon:

mount -t vfat /dev/sda1 /mnt

...čime ćete njegovom sadržaju moći pristupiti u direktoriju /mnt , ili kojem god već hoćete. I to je sve, naravno, u teoriji :-)

U praksi može biti prilično problema, primjerice, možda vam ipak neće trebati usbdevfs redak u fstab-u. Moguće da će vam namjesto mog gornjeg UHCI trebati EHCI ili OHCI, što god to bilo. Osim toga, da biste se izborili s raznoraznim SCSI frkama, dselect-om si instalirajte paket sg3-utils i iskoristite njegove naredbe. Pomoću sg_scan -i vidjet ćete gdje vam je novi USB pogon (možda /dev/sg1), a pomoću sg_map preko čega mu možete pristupiti:

/dev/sg0  /dev/scd0
/dev/sg1  /dev/sda    

Kužite? CD-pogon je ovdje /dev/scd0, a USB štapić /dev/sda, odakle ste ga montirali. I na kraju, ako niste prethodno formatirali štapić, a želite Linuxov ext2 datotečni sustav... uh-uh. Nažalost, moj omiljeni cfdisk ne funkcionira kao kod formatiranja običnog pogona, pa ćete se morati pomučiti s onim čudovištem fdisk-om. Javite jeste li preživjeli.

4.3.3 USB miš

Da se ne ponavljam, prvo pročitajte odjeljak 4.3, a zatim kod kompajliranja novog kernela dodajte i:

USB Support/USB Human Interface Device (full HID) support m
USB Support/HID input layer support y
USB Support/ /dev/hiddev raw HID device support y
USB Support/USB HIDBP Mouse (basic) support m

Pozor: moguće su i drugačije kombinacije (uključiti u kernel ili načiniti kao modul), ali je meni kompajliranje 2.4.27 kernela iz nekog razloga uporno pucalo dok nisam Full HID postavio kao modul. Ako tko zna zašto, nek' javi. Osim navedenog, trebat će vam i:

Input core support/Input core support m
Input core support/Mouse support m

Nakon reboota i dizanja novog kernela, umetnite svog USB glodavca u port, pa ako ste u konzoli, trebali biste vidjeti nešto ovakvo kod uključivanja i isključivanja. Što se tiče X-prozora, sve što vam treba jest u datoteci /etc/X11/XF86Config-4, pod Section "InputDevice"... Option "Device", zamijeniti što već tamo zateknete jednim "/dev/input/mice" i ponovo pokrenuti X-sustav. Radi li? Pa naravno :-)

Ako iz nekog razloga želite dva miša istovremeno, recimo jednog PS/2, a drugog USB, evo vam primjera za XF86Config-4 datoteku. Valja napomeniti da će vam prethodno opisano postavljanje X-servera bez pitanja odmah ubaciti i drugog miša, ali ako u kernelu nemate pravilno ukompajliranu USB podršku, X-server se neće htjeti pokrenuti. Zato drugoga miša jednostavno zakomentirajte.     

4.4 Kako gledati TV i video na Debianu

Hmm... za video datoteke pokušajte s programom Xine...

4.5 Kako natjerati skener da radi

Jednom!

4.6 Programiranje

Ako ste programer, teško da čitate ovaj KAKO - programeri su obično osobe koje u slobodno vrijeme pišu one krasne i svima razmljive man stranice, zbog kojih ovaj KAKO svima nama ostalima uopće ne treba. Dakle niste programer, ali potrošili biste višak svoga slobodnog vremena i zanima vas kako ta čuda barem izvana izgledaju. Okej. S Woodyjem ste dobili Visual Tcl (vtcl), pa se poslužite dselectom i instalirajte ga. Hmm... meni nešto baš i ne radi kako treba. E, ali zato je tu famozni Borlandov Kylix, besplatni Delphi za Linux. Imate ga na BUG-Mrežinom CD-u broj ... koji? Zaboravio sam :-( ...a inače ga se je moglo skinuti odavde (pozor, golem je). Iako je sam program besplatan za privatnu uporabu, postupak dobijanja aktivacijske .txt datoteke preko Interneta bio je živi pain in the ass zadnji put kad sam pokušao Sama instalacija je jednostavna, otpakirate, imate INSTALL i README, pokrenete setup. Ako bude odbijao pokrenuti se zbog nečeg što se zove LC_ALL, stavite si u  svoj .bashrc slijedeći redak: export LC_ALL=hr_HR , a može i što drugo. Naravno, nemam pojma što to znači, ali sam ga pokrenuo :-)       

x.y Dopuštenja na datotekama i simbolički linkovi

Jednog lijepog dana...

6.2.8.1 Kako postati tajkun

6.2.8.1.3.4.5 Kako izbjeći zatvor
 


Prva  Prethodna  Sadrzaj  Slijedeca