4. Ostali štosovi
4.1 Podešavanje pisača (Epson Stylus Color 440)
Kako nešto ispisati? Pa, prvo morate imati pisač i to od onih koji rade. Bez toga ne ide nikako. Zatim nešto napišete ili nacrtate, pa kliknete File , pa Print , pa OK i... i ništa. Da, točno: ništa. Pisač vam je uključen, spojen na računalo, papira ima, prepoznat je kod bootanja, možda ste nakon tri litre znoja čak uspješno ispisali i probnu stranicu iz nečega grozomornog kao npr. apsfilter ili magicfilter . I opet - ništa. Zašto je to tako? E, zato što je ovo Unix, Debian GNU/Linux, ovdje nema laganih i jednostavnih stvari - samo znoj i suze, bol i patnja. Baš ono što vi volite, zar ne? Inače biste sad sjedili za Madrakeom i pustili sistem da pisač podesi sam, već kod instalacije.
OK, dosta šale. 'Ajmo preć' na zajebanciju... :-)
Da biste bilo što ispisali, prvo morate u kernelu imati ukompajliranu podršku za pisač (sve navedene opcije), pa će vam ga sistem prilikom bootanja (vjerojatno) prepoznati. U datoteci /var/log/messages ili pomoću dmesg > nešto trebali biste dobiti ovako nešto. Zatim pomoću cat /proc/devices i lsmod provjerite da li su vam device lp i potrebni moduli parport i lp učitani. Sistem ih učitava iz direktorija /lib/modules/vaš.kernel/misc/. Na Potatou ste učitavanje podešavali ručno, a na blaženom Woodyju ćete to učiniti pomoću modconfa.
Nakon toga si uštedite čitanje Printing HOWTO i Printing-usage HOWTO i živciranje isprobavanjem genijalnih naredbi zapovjednog retka tipa lpr -#2 -sP dj neka.datoteka (.koja.ce.se.isprintat samo ako ste .izabrali.pravi.filter.bla-bla.mulj-truć) time što ćete si instalirati Red Hat-ov printtool. Za razliku od Potatoa, Debian Woody ga ima, pa ga instalirajte pomoću dselecta. Ako je vaš pisač podržan, udesit će vam datoteku /etc/printcap tako da ga možete koristiti u svim programima. (Provjerite pomoću Tests/Print ASCII test page i Tests/Print Postscript test page.) Ahm, dobro, ne možda baš u svim programima, već u programima koji kuže u čemu je stvar. Većina tih idiota će vam ponuditi samo goli lpr, pa ćete nakon što ni krivi ni dužni kliknete Print dobiti pol tone bezveznog ASCII smeća umjesto formatiranog teksta ili slike, jer ste zaboravili da je Debian smrtonosna biljka i ne znate da ispis možete zaustaviti s lprm - . No, dobro, evo vam moj stari printcap . Vidite da postoje tri entryja - prvi je već bio tamo, drugi je dodao printtool, a treći sam ja udesio tako da mi glumi default pisač. Ne začudite se se što će izgledati drugačije nakon reboota i ne pitajte me zašto je to tako. Ja sam samo neznalica, bogamu, baš me briga - pisač mi je radio, ispisivao sve što treba i to mi je bilo dosta. Možete i vidjeti.
Pozor! Nakon petljanja s printtoolom i printcapom ne zaboravite presnimiti datoteke general.cfg, postscript.cfg i textonly.cfg iz direktorija /var/spool/lpd/lp0 u direktorij /var/spool/lpd/lp, jer vam pisač inače neće raditi.
4.1.1 Kako ispisivati iz raznih programa
Nije pretjerano teško: File/Print , pa nakon što dobijete hrpu ASCII šrota, drugi put izaberete Print to: File . Odredite File name npr. /root/nešto.ps i kliknete Print. Zatim pronađete datoteku nešto.ps, kliknete je desnim gumbom u TkDesku, odaberete View (gv) i pojavi vam se program gv (ako ga nema, instalirajte ga pomocu dselecta). Preostaje vam da kliknete File/Print document.../Print i to je to. Iako možda neće ispasti baš savršeno.
Neki programi poput Opere i KWorda su malo pametniji i kuže sve pisače koje imate na sistemu, pa ne morate printati u datoteku, nego možete ispisivati izravno. OpenOffice po defaultu koristi osnovni sistemski pisač ("Generic printer") iz /etc/printcap i s njim nema problema. Ako ste si prethodno poštimali ispis, Killustrator šljaka kao i KWord, a TkPaint ispisuje iz programa gv bez problema.
Gimp je genijalac: na File/Print otvori vam prozorčić u kojemu izaberete Printer: (koji već), kliknete Setup, izaberete svoj pisač i klikanjem poštimate i spremite za kasnije sve ostalo.
Za olakšavanje ispisa postoje i razni drugi GUI programi: gpr , xpp , xpdq... svi dolaze s Woodyjem. Isprobajte ih.
4.2 Kako natjerati IDE pržilicu da radi
Ako ste čitali prethodne dijelove ovog KAKO, vjerojatno već pretpostavljate da i u ovom slučaju prvo morate imati prilično toga ukompajlirano u kernel. Tamo sam samo spomenuo, a sada evo detaljne liste za IDE pržilicu:
Block devices/Enhanced IDE/MFM/RLL disk/cdrom/tape/floppy
support
y
Block devices/Include IDE/ATAPI CDROM support y
Block devices/SCSI emulation support m
Block devices/Loopback device support m
SCSI support/SCSI support y
SCSI support/SCSI CDROM support y
SCSI support/SCSI generic support m
Filesystems/ISO 9660 CDROM filesystem support y
Filesystems/Microsoft Joliet CDROM extensions y
Možete provjeriti pomoću lsmod da li su moduli učitani, zovu se sg i ide-scsi . Da vidite da li je pogon ispravno prepoznat, kod podizanja sustava pratite poruke kernela i pogledajte u /var/log/messages. Tamo biste trebali naći zabilježeno nešto slično ovome za moju nekadašnju Teac pržilicu. Obratite pozornost na prvi redak - u svoj /etc/lilo.conf valja vam dodati append="hd*=ide-scsi"(umjesto zvjezdice oznaka CD-pogona), odmah ispod read-only i ponoviti opisani postupak s disketom. Zatim promijenite simbolički link /dev/cdrom da upravlja na /dev/scd0 :
cd /dev
rm cdrom
ln -s scd0 cdrom
...i preostaje vam rebootati stroj i pripremiti roštilj :-)
Iako postoji još nekoliko vrlo dobrih (npr. gcombust ili cdrtoaster), moj omiljeni roštilj zove se XCDRoast. S Woodyjem ste dobili odličnu 0.99alpha9 inačicu, pa ga jednostavno stavite dselectom .
Ukratko ću opisati najosnovniji rad. Prvo kliknite
Setup, pa će vam Device scan reći je li prokužio
vašu pržilicu.
Pod CD Settings označite samo brzinu prženja CD-Writer
Speed:,
a pod HD Settings pomoću Add odredite na kojoj će
od
vaših particija program privremeno skladištiti podatke. Neka bude što
veća.
Pod Miscellaneous možete provjeriti da li vam radi /dev/dsp
radi
zvučne signalizacije i to bi bilo dovoljno. Kliknite Save
configuration da program
zapiše postavke, pa možete krenuti s pravljenjem CD-ova.
Imate dvije osnovne mogućnosti: Duplicate CD i Create CD
.
Prva, naravno, presnimava kompletne diskove odgovarajućeg sadržaja. Prvo će se pojaviti CD/Image Info, pa stisnite Read CD/Read All Tracks i malo pričekajte dok ne kaže Tracks successfully read. Potom kliknite Write tracks, stavite CD u pržilicu, OK i roštilj je počeo. Druga opcija Create CD nešto je kompliciranija, jer omogućava da sami pripremite sadržaj svog budućeg CD-a. Najbolje je da prethodno već stavite sve što želite snimiti u jedan direktorij i zatim pod Master tracks to pokažete programu. Pod ISO9660 Header možete svome remek-djelu dati ime, a pod Boot options možete načiniti bootabilni CD. Imate tab i gumb Create session/image/Calculate size , da provjerite niste li pretjerali s veličinom, a zatim Master to image file. Što se tiče drugih stvari, ako ne znate točno što radite, ne dirajte već predefinirane postavke. Potom prijeđite na Write tracks/Layout tracks, gdje će se pojaviti vaš upravo načinjeni image. Označite ga, klikinte Add, Accept track layout, a zatim konačno Write tracks i pečenje već miriše :-)
Primijetite da pod Miscellaneous možete izabrati
djelomičan prijevod na
hrvatski jezik. Postoji i mogućnost
rada s CD-RW diskovima, ali inačica koja vam je došla s Woodyjem još
uvijek nema multisession...
Ali molim, za razliku od toga unstable (jest, vraga) inačica
0.98alpha15 ima gotovo sve što vam uopće može zatrebati, bez problema
zna pržiti DVD-e i cijela je prevedena na
hrvatski. O tome detaljnije jednom, možda kad izađe Sarge.
Ako vas zanimaju detaljna objašnjenja raznoraznih USB pitanja, možete ih pronaći ovdje, tojest ovdje, a ja ću pokušati osnovne stvari dati ukratko. Kao i obično, prvo morate imati podršku za USB ukompajliranu u kernel. Evo što sam ja stavio:
USB Support/Support for USB y
USB Support/USB verbose debug messages y
USB Support/Preliminary USB device filesystem y
USB Support/UHCI (Intel PIIX4, VIA...) support y
USB Support/USB printer support y
Možete staviti i drugo, (kao i uvijek) ovisi što imate i što vam treba. Zatim u datoteku /etc/fstab dodajte redak:
usbdevfs /proc/bus/usb usbdevfs defaults 0 0
...a zatim pogledajte u direktorij /dev/usb (ako ga nema, napravite ga). Tamo bi trebao biti device lp0 , a ako ga nema, načinite ga ovako:
mknod /dev/usb/lp0 c 180 0
Rebootajte sistem s novim kernelom, pa ćete pomoću dmesg
> radiliusb dobiti cijelo čudo
poruka,
a nakon cat /proc/devices mora se pojaviti i 180 usb
. I to bi uglavnom bilo to.
4.3.1 USB pisač (Epson Stylus Color 480SXU)
Ako ste sve učinili kako treba, da biste aktivirali svoj USB pisač ostaje vam poštimati printcap pomoću printtoola, s tim što vam umjesto /dev/lp0 valja koristiti novonačinjeni /dev/usb/lp0 . (Kliknete Add, OK, upišete postavke, Input filter Select, izaberete svoj, OK) Radi li? Vjerujem da bi trebalo. A što ako ne? Uh... o tome u nekoj slijedećoj inačici ovoga KAKO :-)
Svi se uokolo prave važni sa svojim lijepim malim šarenim svijetlećim privjescima za ključeve, prepunim programa, glazbe i slika, pa morate i vi, zar ne? :-) Dobro, kad je tako, za početak gore navedenom u odjeljku 4.3 i ostalom pri kompajliranju novog kernela dodajte:USB Support/USB Mass Storage
Support m
USB Support/USB Mass Storage
verbose debug y
(Ovo drugo samo ako hoćete da vam računalo pri podizanju sustava i
umetanju USB štapića bude jako, jako brbljavo.) Obzirom da sustav
USB štapić vidi kao SCSI uređaj, u konfiguraciju kernela morate
uključiti i:
SCSI support/SCSI disk support
m
mount -t vfat /dev/sda1 /mnt
...čime ćete njegovom sadržaju moći pristupiti u direktoriju /mnt , ili kojem god već hoćete. I to je sve, naravno, u teoriji :-)4.4 Kako gledati TV i video na Debianu
Hmm... za video datoteke pokušajte s programom Xine...
4.5 Kako natjerati skener da radi
Ako ste programer, teško da čitate ovaj KAKO - programeri su obično
osobe koje u slobodno vrijeme pišu one krasne i svima razmljive man
stranice, zbog kojih ovaj KAKO svima nama ostalima uopće ne treba.
Dakle niste programer, ali potrošili biste višak svoga
slobodnog vremena i zanima vas kako ta čuda barem izvana izgledaju. Okej.
S Woodyjem ste dobili Visual Tcl (vtcl), pa se poslužite dselectom
i instalirajte ga. Hmm... meni nešto baš i ne radi kako treba. E, ali
zato
je tu famozni Borlandov Kylix, besplatni Delphi za Linux. Imate ga na
BUG-Mrežinom
CD-u broj ... koji? Zaboravio sam :-( ...a inače ga se je moglo skinuti
odavde
(pozor, golem je). Iako je sam program besplatan za privatnu
uporabu, postupak dobijanja aktivacijske .txt datoteke preko Interneta
bio je živi pain in the ass zadnji put kad sam pokušao
Sama instalacija
je jednostavna, otpakirate, imate INSTALL i README, pokrenete setup.
Ako bude odbijao pokrenuti se zbog nečeg što se zove LC_ALL,
stavite si u svoj .bashrc slijedeći redak: export
LC_ALL=hr_HR , a može i što drugo. Naravno, nemam pojma što to
znači, ali sam ga pokrenuo :-)
x.y Dopuštenja na datotekama i simbolički linkovi
Jednog lijepog dana...
6.2.8.1 Kako postati tajkun
6.2.8.1.3.4.5 Kako izbjeći zatvor