3. Dotjerivanje

3.1 Podesavanje nasih... naŠih slova (aha!)

Posve jednako gotovo svim drugim stvarima u Debian GNU/Linuxu, postupak dobivanja hrvatskog rasporeda tipkovnice i dijakritickih znakova mucan je, dug, kompliciran i ispunjen kvalitetnim bolom i patnjama kakve obozava svaki pravi Debian korisnik. Naravno, ima puno zlobnih ljudi koji ce odmah reci "koliko love, toliko muzike", isticuci sve prednosti jednostavnog klikanja misem u Winowsima i (monopolisticke i oktroirane) kodne stranice 1250. Prestanu se ceriti cim ih pitate jesu li culi za BSA i koliko su platili to svoje redmondsko zadovoljstvo.

3.1.1 Tipkovnica i konzola

Ako ste kod instalacije izabrali hrvatsku tipkovnicu, datoteka /etc/console/boottime.kmap.gz vec sadrzi hrvatski raspored, pa vam samo valja srediti ucitavanje nekog latin2 konzolnog fonta kod logiranja. To cete postici na tri nacina. Prva dva su zastarjela i rade nejednako i razlicito dobro, ovisno od programa do programa, a ostavio sam ih samo zato da vidite kroz kakve grozne muke prolaze novaci i neznalice.

Prvi nacin - ako koristite neki od 2.2.x kernela, u svoju .profile datoteku dodajte:

consolechars -f lat2-16 -u lat1

...sto ce kod sljedeceg logiranja ucitati taj font iz direktorija /usr/share/consolefonts . Ne zaboravite editirati i datoteku /etc/inputrc , tako da odkomentirate posljednji redak set convert-meta off , uklanjajuci # s njegova pocetka. Odlogirajte se i provjerite! Jel' sve tu? Pojavljuju li se  šđč枊ĐČĆŽ@{}[]\|<> ~` itd. na pravim  mjestima? Da? Super! Ne? Hmm... vjerojatno se vasa tipkovnica fizicki razlikuje od one autora naseg raporeda. Nema frke, nije je previse tesko prilagoditi, ako to usporedimo sa slanjem viseclane ljudske ekspedicije na Mars. Razlikuje se i moja , pa iz nje mozete vidjeti sto sam radio. Pomozite se molitvom, man consolechars i man loadkeys . 

Drugi nacin: ako koristite neki od 2.4.x kernela, ucitavanje zeljenog konzolnog fonta vec kod samog dizanja sustava postici cete ili tako da u datoteku /etc/console-tools/config dodate slijedeca dva redka:

SCREEN_FONT=iso02.f16
APP_CHARSET_MAP=iso02

Treci nacin, totalno najjednostavniji i radi kao urica: zaboravite sve naprijed rečeno, instalirajte si paket fonty i izaberite naše postavke kad vas upita. Ucinite to pomocu sveprisutnog dselecta i ne zaboravite odkomentirati /etc/inputrc .

Ako ste pak kod instalacije uzeli neku drugu tipkovnicu (zasto, pobogu?), prije svega trebate zamijeniti datoteku /etc/console/boottime.kmap.gz nasim rasporedom, koji se nalazi u datoteci /usr/share/keymaps/i386/qwertz/croat.kmap.gz . Presnimite je, preimenujte i rebootajte stroj.

To je bilo za crni mrak konzole koji vas doceka na pocetku. X-i su druga prica.

3.1.2 X-prozori

Ako to niste prije ucinili, valja vam instalirati xfonts-biznet-* koji sadrze fontove s nasim dijakritickim znacima, pa se posluzite starim mrskim prijateljem  dselectom . Stavite i transcoded i intl pakete. Kad ih program instalira i kofigurira, zavrsit ce negdje u  /usr/X11R6/lib/X11/fonts direktoriju. Instalirate li fontove iz nekog drugog izvora, a ne iz .deb paketa, prvo ih raspakirajte u neki svoj direktorij i pozicionirajte se bas tamo, npr. cd /usr/X11R6/lib/X11/fonts/mojifontovi , pa upisite redom:

xset fp+ /usr/X11R6/lib/X11/fonts/mojifontovi
mkfontdir
xset fp rehash

...cime ste ih dodali u svoju bazu fontova. Provjerite jesu li tamo pomocu xlsfonts *-iso8859-2 (samo ce proletjeti, pa na kraj naredbe upisite |more , da vidite sve). Nakon toga vam valja editirati datoteku /etc/X11/fs/config  i to tako da dodate /usr/X11R6/lib/X11/fonts/mojifontovi prije vec postojecih staza, pod catalogue . Istu stazu morate dodati i u datoteku /etc/X11/XF86Config-4 , u Section "Files" , pod FontPath .  Mozete eksperimentirati s redoslijedom vec postojecih staza koji utjece na zaslonski prikaz velicine i vrste fontova u X-ima.

U istoj datoteci, u Section "Keyboard", izmedju ostalog mora stajati Option "XkbLayout" "hr" . To ste izabrali jos kod podesavanja X-servera. Time ste X-ima rekli da kod pokretanja nas raspored ucitaju iz datoteke /etc/X11/xkb/symbols/hr , pa cete, kao u Windowsima, znake {}@[]\| dobijati pomocu desne Alt tipke i sva ce "nasa" slova biti na svojim mjestima. I gledajte - u Woodyju bi to trebalo biti to! Zato u ovome KAKO više nema pisanja bez kvačica! :-) Ako ste sve dobro učinili i imate nešto sreće, kod slijedećeg pokretanja X-a vidjet ćete i moći pisati naša slova u Xtermu, TkDesk editoru ili u nekom od programa za pisanje u Debian izabirnicima. Naravno, u svakom od njih morate prethodno postaviti neki iso8859-2 font. Pogledajte koji su raspoloživi pomoću npr. gtkfontsel .

E sad, to bi trebalo biti to. Nisu sve tipkovnice jednake, a ne ponašaju se ni svi programi jednako - barem je tako kod mene. Pri jednoj varijanti, jedni programi "pišu" naša slova, ali drugi ne, a pri drugoj obrnuto. Tome dodajte da su KDE programi posebna priča. Ne kažem da hoćete, ali ako budete imali takvih problema, možete se pokušati pomoći mojom hr datotekom ili, u krajnjem slučaju, man xmodmap i odličnim GUI programčićem xkeycaps .

3.1.3 Kako dobiti Truetype fontove u Debianu

Ehm, prvo morate imati TT fontove. Nažalost, Micro$oft je uklonio svoje besplatne Windows TT fontove, pa će te ih morati potražiti po Internetu ;-) Kad ih pronađete, istresite ih u direktorij /usr/share/fonts/truetype . Pobrinite se da imaju nastavke napisane malim slovima. Dodajte stazu u datoteku XF86Config-4, u Section  "Files", pod FontPath. Postavite se baš u taj direktorij i napišite ttmkfdir > fonts.scale , a zatim mkttfdir . Ako vam za bilo što od toga kaže Command not found , pomoću dselecta instalirajte pakete ttmkfdir i fttools , pa probajte ponovo. U direktoriju s TT fontovima pojavit će vam se datoteke fonts.scale i fonts.dir , ali vas baš briga što u njima piše, jer  morate još samo ponovo pokretnuti X-e da biste vidjeli svoje TT fontove. Jednostavno! Opet provjerite pomoću gtkfontsel .

ARGS="--port $portno --encoding iso8859-2,iso8859-1,windows-1250 $daemon --user $newuser"

Nakon toga u xterm prozoru upišite:

/etc/init.d/xfstt force-reload
xset fp+ unix/:7101

...ali nije jos gotovo. Opet morate srediti datoteku /etc/XF86Config-4 , tako da u vec poznati Section "Files" na sam vrh dodate i FontPath "unix/:7101" , kako bi nakon slijedećeg pokretanja X-i konačno skužili naša slova u Truetype fontovima. I opet problem? Odjednom više nemate {}@[]\| znake? U XF86Cong4-u odkomentirajte Xkbvariant .

Pisati možete pomoću programa koji su vam nakon instalacije ponuđeni pod Apps/Editors (ili kako je već u KDE). Ima tu vrlo kvalitetnih stvari, primjerice Abiword i KWord. Za razliku od prije, kada su takvi programi vidjeli samo bitmapirane fontove i nešto što se zove Type1, danas čak i većina običnih editora bez problema barata Truetype fontovima. 

3.2.1 OpenOffice

Nastao od Stardivisionovog/Sunovog StarOfficea, golemog, donedavno besplatnog, paketa uredskih aplikacija. Ne dolazi s Debian distribucijom, pa ćete se morati obratiti frendovima ili ga skinuti s http://www.openoffice.org ili ftp.linux.hr (pozor, preko 70 MB). Zahtijeva prilično snažan stroj, ali je bez ikakve sumnje odličan, stabilan i pametan, trenutno bez prave konkurencije. Čita i uređuje M$ datoteke bez problema. Instalacija je posve trivijalna: raspakirate .tar.gz, pokrenete setup i uz par klikanja mišem pričekate da se instalira.

Dobre vijesti: inačica 1.1.1 prevedena je na hrvatski jezik, skinuti je možete odavde. Fontove programu dodajete pomoću spadmin .

3.2.2 WordPerfect

Corelov prastari i ružni besplatni tekst procesor nekad se moglo skinuti s http://linux.corel.com , a danas ga, čini se, više nema. Ako ga kojim slučajem negdje nabavite, upute su vam u Potato KAKO.

3.2.3 KWord

Dio KOfiicea koji dolazi s KDE, vidi sve tipove fontova. Srednja žalost. Postavke se ne sačuvaju, pa morate "ručno" kopati po konfiguracijskim datotekama. Zna kako-tako pročitati .doc dokument, ali ga ne zna takvog snimiti. Zna ga snimiti kao .rtf dokument, ali ga takvog ne zna pročitati. Jest, smiješno je :-) A voli se i rušiti...

3.2.4 AbiWord

AbiWord je dio Gnome Officea. Pati od sličnih bolesti kao KWord. Ne voli velike datoteke. Funkcija "Save" radi kao "Save As..." Inačica koju ste dobili s Woodyjem još uvijek obožava vlastite fontove, a za ostale pogledajte smrtonosne upute u Help-u. Čujem da hoće raditi i s našim slovima. Javite mi jeste li uspjeli.

Dodatak: nova inačica AbiWorda 2.0.3 koja dolazi s Debianom unstable je vrlo, vrlo dobra - brza, pametna, bez mnogo bubica i barata Truetype fontovima i našim slovima kao u priči. Ali, za nju vam treba Sarge ili Sid... :-)

3.3 Obrada slike: Gimp

Gimp je Unixov brat Adobeovog Photoshopa, ali nevjerojatno: besplatan . Naći ćete ga pod Apps/Graphics (ili kako već u KDE), a s Debianom 3.0 ste dobili odličnu i stabilnu 1.2.3 inačicu. Trebat će vam malo vremena da se naviknete na Gimp-filozofiju. Primjerice, nema glavnog prozora, a izabirnike dobijate desnim klikom miša na trokutić na gornjem lijevom rubu otvorene slike ili na samu sliku. Od brojnih odličnih Gimpovih osobina valja istaknuti da je pristojno brz i podržava cijelo čudo grafičkih formata, efekata i plug-inova, od uobičajenih do egzotičnih.

U izabirniku pod Apps/Viewers (ili kako već u KDE) imate cijeli izbor programčića za gledanje slika, od kojih je meni najmiliji gqview . Tu je negdje i gtksee , prilično sporo podsjećanje na sličnoimeni Windows program. Na starom Debian 2.1 Slinku bio je i non-free xv , koji vam još uvijek može biti koristan. Od programa za vektorsko crtanje, s OpenOfficeom dolazi jedan koji radi sasvim pristojno. Površno sam isprobao tkpaint i impress (ne djeluju loše), te Killustrator (vrlo dobar). Sada nemam neke potrebe za njima i ne znam ništa više reći.

3.4 Kompajliranje novog kernela

Evo pravog posla za okorjelog linksaša! Za početak, pogledajte u direktorij /usr/src . Tamo će možda biti direktoriji kernel-headers ili kernel-source . Ako ih nema, nađite kernel-source-2.2.20 i instalirajte ga pomoću dselecta . To vam je izvorni kod jednog od Linux kernela koje ste dobili uz Debian 3.0, ali vas ništa ne sprječava da si uzmete neki noviji. Ako niste zadovoljni cijelim nizom ponudjenih, hodite na http://www.kernel.org   ili ftp://ftp.linux.hr/pub/kernel/ i skinite najnoviju linux-*.tar.bz2 datoteku (manje su nego .tar.gz , naravno umjesto zvjezidice piše inačica kernela), ali ne skidajte one koje u sredini imaju neparni broj (2.5.xx ), to su nestabilne razvojne inačice. Ne dopustite da vas uplaši što su velike po 15-20 i više Mb. Brigu ostavite za početak mjeseca, kad vam stigne račun za telefon :-) U trenutku pisanja ove inačice KAKO ja sam na 2.4.27 , a donedavno sam koristio malog i brzog 2.2.26 - i on ima sve što mi treba.

S Woodyjem ste dobili i cijeli red već gotovih, predefiniranih kernela, pa vas ništa ne priječi da i nekog od njih pokušate instalirati dselectom, samo budite vrlo, vrlo pažljivi i pratite upute... ali ipak bolje ne, jer ste ipak još uvijek samo početnik i neznalica :-)

Dakle, ako ćete iznova kompajlirati Debianov 2.2.20, dobro će biti da prvo u /usr/src napravite simbolički link linux na kernel-source-2.2.20 , ako već nije tamo. Ako vas baš zanima što su to simbolički linkovi, nekakav odgovor ćete naći ovdje, a sad samo pokrenite xterm i upišite ovo:

cd /usr/src
ln -s kernel-source-2.2.20 linux

...i hopa, pojavila vam se tzv. meka simbolička poveznica linux . Što će vam ona? Ma što vas briga, samo neka je ima tamo.

Ako ćete kompajlirati neki drugi kernel, prvo ga premjestite u /usr/src , recimo ovako (ako ste ga s neta skinuli u svoj /root direktorij):

mv /root/linux-*.tar.bz2 /usr/src/linux-*.tar.bz2 ,

...a ako kopirate, mv zamijenite s cp . Ako se u /usr/src već nalazi simbolički link linux (TkDesk ih prikazuje kurzivom), postavite se u taj direktoriji (pogledajte gore) i uklonite ga pomoću rm linux . Zatim otpakirajte izvorni kod svoga budućeg novog kernela, preimenujte direktorij u kojem se bude pojavio, te opet načinite simbolički link linux na njega. Ne pitajte zašto, samo radite:

bunzip2 -d linux-*.tar.bz2
tar -xvvf linux-*.tar
mv linux linux-*
ln -s linux-* linux

Ako ste iz nekog nedokučivog razloga skinuli .tar.gz , umjesto prva dva redka pišete samo: tar -xzvf linux-*.tar.gz .

Primijetite da sve ovo silno tipkanje u xtermu možete izbjeći služeći se TkDeskom. Samo kliknete i zadržite desnu mišju tipku na datoteci ili direktoriju, pa će vam se pojaviti cijelo čudo opcija, kopiranje, brisanje, premještanje/preimenovanje (u Linuxu ista stvar), pakiranje, otpakiranje, pravljenje simboličkih linkova...

Napokon možete započeti. Postavite se u direktorij /usr/src/linux i napišite:

make mrproper

Nemam pojma čemu to služi, al' kažu da treba. Kad bude gotovo, slijedi:

make xconfig

...i pojavljuje se prozorčić Linux Kernel Configuration s mnoštvom gumba. Time tek započinju pravi problemi, jer sada morate znati, kao prvo, zašto uopće kompajlirate novi kernel, i kao drugo, što imate u svome računalu. Koji procesor, koju zvučnu karticu, koji modem itd, jer većina dodatnih uređaja ima svoje posebne zahtjeve. Ne možete namontirati Win particiju? Možda vam nedostaje podrška Filesystems/VFAT. Nema zvuka? Možda nemate ukompajliranu podršku za svoju karticu! Što sve odabrati? Nažalost, to vam nitko ne može sigurno reći bez neposrednog uvida. Postoji Help kraj svake opcije, ali uglavnom razumljiv samo programerima i ljudima koji govore cyberswahili. Dosta je opcija već ponuđeno, a od onog što nije, evo što je meni trebalo:

Loadable module support/Kernel module loader y
General setup/Parallel port support m (paralelni pisač)
General setup/PC-style hardware m (paralelni pisač)
Plug and Play support/Plug and Play support y
Plug and Play support/Auto-probe for parallel devices m (paralelni pisač)
Block devices/SCSI emulation support m (pržilica)
SCSI support/SCSI support y
SCSI support/SCSI generic support m
Network device support/PPP (point-to-point) support m
ISDN subsystem/ISDN support m
ISDN subsystem/Support synchronous PPP y
ISDN subsystem/Support generic MP (RFC 1717) y (channel bundling )
Passive ISDN Cards/HiSax Siemens ChipSet driver support m
Passive ISDN Cards/HiSax Support for Euro/DSS1 y
HiSax Supported Cards y (odaberite svoju, ako je tamo, ako nije, kockajte se i označite dvije posljednje)
Character Devices/Parallel printer Support m (još za pisač)
Character Devices/Mouse Support (not serial mice) y (ako imate takvog)
Mice/PS/2 mouse support y
Filesystems/DOS FAT fs support y
Filesystems/VFAT y
Filesystems/Microsoft Joliet CDROM extensions y
Native language Support/Codepage 437 m
Native language Support/Codepage 852 m
Native language Support/NLS ISO 8859-1 m
Native language Support/NLS ISO 8859-2 m
Sound/Sound card support m
Sound/OSS Sound modules m
Additional low level sound drivers/Additional low level sound drivers y

Sve izabrano možete uključiti u sam kernel, označujući y (od čega će biti fizički veći) ili kao modul koji se učitava, označujući m . Ne mogu generalno reći što je bolje, jer neke stvari zahtijevaju jedno, a neke drugo, ovisi radi čega kompajlirate. Kada ste završili, spremite svoju novu kernel-konfiguraciju u neku datoteku (evo jedne stare moje) pomoću gumba Store Configuration to file , da biste je slijedeći puta mogli učitati s Load... . Zatim kliknite Save and Exit , pa OK . Nakon toga upisujete redom:

make dep
make clean
make bzImage

...pa ako sve prođe bez problema, tj. bez ispadanja uz poruku da vam nedostaje asm ili štogod drugo (imate dselect), obavili ste većinu posla. Novi kernel naći ćete u direktoriju /usr/src/linux/arch/i386/boot , kao bzImage . Prekopirajte ga u direktorij /boot . Stari kernel vmlinuz-2.2.20-idepci (tog sam vam savjetovao kod instalacije) za svaki slučaj preimenujte u npr. stari-vmlinuz-2.2.20-idepci i ostavite gdje jest, možda će vam trebati. Novi kernel preimenujte u standardno vmlinuz-2.x.xx. Obrišite simbolički link vmlinuz u korijenskom direktoriju / , te načinite novi na vaš novi kernel, recimo ovako:

cd /
rm vmlinuz
ln -s /boot/vmlinuz-2.x.xx /vmlinuz

Nakon toga, u isti taj direktorij /boot prekopirajte datoteku /usr/src/linux/System.map , te je preimenujte u System.map-2.2.xx , prema inačici novog kernela. (Ako iznova kompajlirate 2.2.20, za svaki slučaj preimenujte staru System.map-2.2.20-idepci u nešto drugo, npr. stari-System.map-2.2.20-idepci , a ovu novu opet u System.map-2.2.20 . Glavno da se kernel i System.map jednako zovu.) Ostaje vam još nekoliko stvarčica za napisati, sve iz direktorija /usr/src/linux :

make modules
make modules_install
depmod -a 2.x.xx ( umjesto x-ova inačica novog kernela)

...ali pozor! Ako ste iznova iskompajlirali istu inačicu kernela, koju već imate na računalu, ne smijete zadati ove posljednje tri naredbe prije no što uklonite direktorij sa starim modulima /lib/modules/inačica-starog-kernela . Savjetujem da ga sačuvate, kompresirate pomoću TkDeska (desni gumb, Make tar.gz ), a zatim obrišete direktorij. Isto tako, nikako ne valja kopirati novi iskompajlirani kernel preko istoimenog starog, ako je stari kernel aktivan. Da sve to izbjegnete, jednostavno kompajlirajte novi kernel, različitu inačicu. 

Nakon što ste učinili sve opisano, ostaje vam podesiti lilo (sjetite se, dižete ga s diskete), te s reboot ponovo pokrenuti sustav, da vidite da li novi kernel šljaka. Što ako odbije i zakoči se na pola? (Npr. meni 2.2.10 nije htio raditi.) Tja, dignite Linux iz DOS-a (mozete tako i cijeli sistem dignuti s diskete, ne samo pomoću lilo), obrišite sve nove datoteke, vratite stare natrag i pokušajte ponovo s nekom drugom inačicom.

Odlomak o kompajliranju kernela napisao sam uvelike se pomažući poznatim Mozgyjevim FAQ-om , gdje možete naći još mnogo drugih korisnih savjeta i primjera. Istina, uglavnom vezanih uz Red Hat, ali upotrebljivih i bez obzira na distribuciju. Tnx, Mozgy.

Pozor: 2.6.x kerneli se nešto drugačije kompajliraju. Kako? Nemam pojma, meni još ne trebaju... :-)

3.4.0  Podešavanje modula

E, da sam ovo znao na Potatou, koliko bih pustih živaca i psovanja uštedio :-) ...a magična riječ je modconf . Samo je opalite nakon podizanja novoga kernela  i naći ćete se pred sučeljem kakvo ste već vidjeli kod instalacije (Konfiguracija modula.., tj. Configure device driver modules). Ubacite sve module koje želite u kernel (zvuk, pisač, pržilica...), a rezultat će biti podešena datoteka /etc/modules.conf i sve će raditi kao urica.

Svoje module možete "pješice" učitavati u kernel putem modprobe vaš-modul . Da li je sve na svome mjestu provjeravate pomoću cat /proc/modules ili lsmod , a imate i odgovarajuće man stranice.

3.4.1 Kompajliranje programa

Za početak, izaberite direktorij u kojem ćete kompajlirati. Većini omiljeni je /usr/src , ali možete otići i u /usr/local/src . Nije previše bitno, možete načiniti i neki novi direktorij. Koji god Linux program dobili, obično će biti u obliku kompresirane .tar ili .tar.gz datoteke koja sadrži izvorni kod. (Osim ako se radi o Slackware .tgz paketu, ali to je druga priča. Za Debian korisnika idealno je doći do odgovarajućeg .deb paketa, već pripremljenog za dpkg , ali idealne stvari postoje samo u filozofiji i pričama. Nije loše niti ako se dobije Red Hat-ov .rpm paket. O tome govorim u slijedećem odlomku.)

Dakle, imate kompresiranu datoteku s izvornim kodom. Presnimite je u neki direktorij i otpakirajte. Najvjerojatnije će se pojaviti novi direktorij s imenom i inačicom programa, pa hodite u njega i pronađite README ili INSTALL datoteku. U nekih 90% slučajeva, u njoj će pisati da prvo morate pokrenuti konfiguracijsku skriptu configure , koja će reći imate li na sistemu sve što treba, a zatim make (kompajliranje), te na kraju make install (instalacija iskompajliranog). Djeluje stvarno  prilično jednostavno, zar ne? Aha, da, naravno, kako da ne... :-)

Pogledajte tu "jednostavnost" na jednom starijem primjeru... :-)

3.4.2 Pretvaranje .rpm, .tar i .tar.gz datoteka u .deb pakete

To se radi pomoću programa alien . Detaljnije upute naći ćete pomoću man alien , a svode se na slijedeću naredbu (zadanu iz direktorija u kojem je .rpm ili .tgz ili .tar.gz datoteka koju želite debianizirati):

alien -d neka-datoteka-s-nastavkom-rpm-ili-tgz-ili-tar.gz

...što će rezultirati novom .deb datotekom na koju zatim možete primijeniti dpkg . Naravno, prije debianizacije morate pripaziti da se radi o paketu, a ne o datoteci koja sadrži izvorni kod (source).

3.5 Kako nešto čuti od tog Debiana (SB Live! )

Ako imate SB Live!, stvarima koje sam preporučio kod kompajliranja kernela jednostavno dodajte već ugrađenu podršku:

Sound/Creative SBLive!(EMU10K1) m

...a zatim nakon startanja novog kernela pokrenite modconf , ubacite modul u kernel i to je sve. Ako imate drugačiju karticu, vjerojatno i za nju postoji podrška, pogledajte.

Ako podrške nema, odgovor se zove ALSA, Advanced Linux Sound Architecture. S Debianom ste je dobili, pa je možete dselectom pronaći i instalirati, a zatim poštimati svoju karticu pomoću alsaconf . On će za vas dotjerati /etc/modules.conf , nakon čega vam samo preostaje pojačati zvuk (podrazumijevano na nuli) s nekim mikserom , npr. tkmixer. Naravno, sve to samo ako je vaša zvučna kartica na ponuđenom alsaconfovom popisu. Ako nije, preostaje vam da s Interneta skinete najnoviji alsa-driver, alsa-lib i alsa-utils , a zatim ih tim redom otpakirate i iskompajlirate prema prethodno navedenim općim uputama. Instalacija se vjerojatno svodi na pokretanje configure skripte i pozivanja make install , a pri kompajliranju alsa-drivera nakon toga trebate dodatno pokrenuti i snddevices skriptu. Alsa-drajver je najvažniji, i zapravo je dovoljno skinuti i uspješno iskompajlirati samo njega. Savjetujem da pažljivo pročitate sve INSTALL , FAQ i README datoteke, radi varijacija i pobližih podataka o podržanim karticama.

Kako je to nekad izgledalo za SB Live! možete pogledati na Potato KAKO. 

3.5.1 Što ako imate ISA karticu

Sjedite i plačite. Šala :-) ...imao sam ja i CL SB 16 Vibra ISA na jednom starom stroju, radio je bez problema. Postupak je uglavnom isti, samo se prethodno (prava sitnica) morate pobrinuti da kod bootanja vaša zvučna kartica bude inicijalizirana i prepoznata, slično kao kod ISA modema.

3.5.2 Čime svirati

Ja uglavnom samo slušam .mp3 datoteke, pa za sada ne znam preporučiti neki program za editiranje zvuka. Ali kad je u pitanju sviranje, nema puno priče: xmms , X MultiMedia System . Dobijete ga s Debianom, pogledajte pod Apps/Sound (ili kako već na KDE), ako nije tamo stavite ga s dselectom . Ima i drugih vrlo dobrih, npr. freeamp.

3.6 Internet

Niti jedno računalo nije "ono pravo" bez sveze s Internetom. To osobito vrijedi za stroj na kojemu imate Linux. Bukvalno svakih par mjeseci ili čak dana nastaju nove - bolje - inačice vaših omiljenih programa, a vrijedni računalni volonteri i altruisti cijeloga svijeta neprestano smišljaju i pišu nove aplikacije, besplatne i svima dostupne. Gotovo je nevjerojatno koliko ih je! Uvjerite se koristeći se stranicom s poveznicama.

3.6.1 ISDN (Asuscom ISDNLink P-IN100-ST-D)

Svojedobno najjeftinija pasivna ISDN PCI kartica u Kroaciji, koštala me svega 272,00 kuna s PDV-om na 01. studenog 2000. i do danas se višestruko isplatila. Ili me višestruko koštala... ovisi kako gledate na mjesečne račune :-)

Dakle, prvo morate imati osnovnu ISDN podršku ukompajliranu u kernel. Zatim dselectom slobodno instalirajte sve što je u ikakvoj svezi s ISDN-om (osim isdneurofile, to vam ne treba). Konfiguracijske datoteke nalaze se u direktorijima /etc/isdn i (možda, ovisi) /etc/ppp , relevantnu dokumentaciju naći ćete u /usr/src/linux/Documentation/isdn, a najvažnije podatke u datoteci README.HiSax.

Ako ste sve učinili kako treba, prilikom podizanja sustava pojavit će vam se ovakve poruke , što će značiti da je kartica ispravno prepoznata i modul učitan.

I sad, kako se spojiti?

3.6.1.1. QtISDNLinux

Nažalost, moj obožavani kISDN više ne šljaka na Woodyju, a izgleda i da je tvrtka prestala s radom. Možete vi pokušati, pomažući se uputama s Potato KAKO. Na sreću, u zamjenu sam našao QtISDNLinux, ružnjikav ali pristojan GUI programčić s prilično jednostavnom instalacijom i postavom. Odgovarajući .deb paket možete skinuti ovdje (~1.5 Mb).  Instalacija je dječja igra. Ima i Help s uputama, ali su vrlo općenite, pa ću reći par riječi.

Evo kako to izgleda za Hinet (da, mrzim novo ime). Nakon što pokrenete program qtisdnlinux, kliknete gumb s plavim računalom, "ISDN settings". U tabu "User" odredite "Custom" i upišete svoj telefonski broj, broj vašega Internet providera (076700000), svoj username, svoju zaporku, domenu (tel.hr) i DNS brojeve (205.219.255.5 i 205.219.255.8). U tabu "ISDN Adapter" izaberete svoju karticu (za mene HFC 2BDS0 Asuscom/Dynalink PCI), a mislim da drugo ništa ne morate dirati. Z svaki slučaj, pod "Advanced" provjerite da je označeno +mp. Spremite postavke, a zatim stisnite gumbe UNLOAD, pa LOAD, što morate učiniti svaki puta kada nešto mijenjate u konfiguraciji. Dobro je za početak program pokrenuti iz xterma, jer ćete tako vidjeti rezultate stiskanja gumba. Potom možete isprobati stvar - stisnite gumb s telefonskom slušalicom i za časak ste na mreži, a veliki zeleni + dodaje i drugi kanal. Nažalost, QtISDNLinux nema grafički prikaz spajanja, pa za zorno praćenje stanja na vezama možete koristiti npr. imon . Uživajte!

3.6.1.2 "Ručno" spajanje

Pozor: znajte da vas i samo površno čitanje ovog odlomka izravno kvalificira na natječaj za ekstremne računalne mazohiste. Nastavite na svoju odgovornost :-)

Trebalo mi je neko vrijeme, ali konačno sam koliko-toliko skužio "ručno" spajanje i zašto nije htjelo ispravno raditi prije. Dakle, kad ste učinili sve iz odlomka 3.6.1, u /etc/isdn/ imate hrpu datoteka koje uopće ne dirajte, osim isdn.conf , a u njoj postavite:

COUNTRYPREFIX=+
AREAPREFIX=0
COUNTRYCODE=385
AREACODE=(upišite svoj)

isdnctrl readconf /put/do/konfiguracijske_datoteke

...što će iz nje učitati sve upisane postavke, načiniti novi interface, dodati slave kanal itd. Vidjet ćete ispis rezultata. Slijedi:

ipppd noipdefault +mp mru 1500 mtu 1500 lock /dev/ippp0 /dev/ippp1

...što će iz mrtvih dignuti program ipppd i reći mu da se spremi na šljaku s dva kanala, ako bude potrebno. Nakon toga pišete:

isdnctrl dial ippp0

isdnctrl addlink ippp0

...a uklanja s:

isdnctrl removelink ippp0

Kada vam bude dosta Interneta, vezu prekidate s jednim:

isdnctrl hangup ippp0

...i eto. Radi kao sat, čak bolje od QtISDNlinuxa, ako ste si aliasima u .bashrc datoteci skratili i olakšali silno upisivanje.

3.6.1.3 Za ljubitelje WindowMakera: wmisdn

Odličan programčić za ISDN spajanje i praćenje koji odlično pristaje u WM stil. Možete ga pronaći ovdje. Sada zna raditi i s dva kanala!

3.6.2 Modem (USR PnP 56k ISA)

Slično kao i kod ISDN kartice, valja vam natjerati kernel da prilikom podizanja prepozna ISA modem, čitajući njegove postavke iz datoteke /etc/isapnp.conf . Nakon što dselectom instalirate paket isapnptools, otkrit ćete ih pomoću naredbe pnpdump > mojmodem , koja će u vašem direktoriju načiniti datoteku mojmodem, a iz nje jednostavno sve prekopirajte u isapnp.conf . Pogledajte moju nakon takve operacije. Pratite poruke prilikom bootanja ili provjerite s dmesg ili u /var/log/messages , trebali biste dobiti nešto ovakvo. Ako zapnete, sjetite se irq i io postavki koje vaš modem ima u Windowsima, sjetite se da je COM2 ovdje /dev/ttyS1, a ne zaboravite niti BIOS, možda ste morali onemogućiti port. Da biste provjerili da li modem radi, poslužite se programima wvdial ili minicom.

Radi? Odgovara na zapovijedi? Super, sad vam se još valja riješiti tih tekstualnih grozota i pronaći pravi GUI program za spajanje. Taj se zove xisp i dolazi s Woodyjem, pa ga instalirajte i pokušajte ga podesiti. Ako vam ne uspije (da, kompliciran je, unatoč grafičkom sučelju), možete se poslužiti odličnim i pametnim programčićem gnome-ppp... ali, oh, za to vam treba Sarge ili Sid :-)

(Još uvijek nedovršen odlomak. Ako tko ove postupke želi opisati detaljnije, osobito ne baš jednostavan rad s xisp-om, bit ću vrlo sretan to dodati.)

3.6.3 Mrežni preglednici, e-pošta i usenet

Nepovratno je prošlo doba kada je stari Netscape bio nezamjenjiv Linux program za nas neznalice. Mozilla je u međuvremenu već zaboravio sve svoje adolescentske prištiće i postao vrlo dobar program, uz browsanje omogućujući i GUI rad s elektroničkom poštom i praćenje news grupa bez previše kompliciranog petljanja. Radi bukvalno jednako kao u Wndowsima, sve vam je pod Edit/Preferences. Iako još uvijek po defaultu obožava sitna slova kod prikazivanja mrežnih stranica, stavite mu Edit/Preferences/Appearance/Fonts neke vama odgovarajuće veličine i neće vam trebati naočale. Ako vam se ne sviđa Mozillina glomaznost, rješenje će biti podjela na super-brzi mrežni preglednik Firefox i odlični klijent za e-poštu i usenet Thunderbird.

Woody vam osim Mozillinog donosi još cijeli niz GUI programa za e-poštu: Gnome-ovu Balsu, Pronto, Sylpheed-Claws... ja koristim ovaj posljednji, a vi ih isprobajte, pa koji vam se svidi. Od cijelog čuda usenet klijenata, koristim Pan.

3.6.4 FTP i download manageri

S Debianom 3.0 dobili ste dva fancy FTP programa, KBear (KDE) i gFTP (Gnome), pa ih instalirajte s dselectom i isprobajte. Ja danas najviše volim gFTP (ima i SSH, fantazija), ali na Woodyju sam bio ostao uz svoju pokojnu staru rugobu AxyFTP... :-)

 Od download managera, programa koji će vam pomoći da sigurno skinete velike datoteke i nastavite prekinuti prijenos, puno ljudi hvali d4x, ali meni se čini da je najjednostavniji i najfunkcionalniji Gnome Transfer Manager, gtm.

3.6.5 ICQ i IRC

Kh-khm. Slabo sam na ICQ-u, a ako baš moram, koristim licq kojeg nema na Woodyju, ali zato su tu mali Alicq, komplicirani Gaim, Ickle... Od IRC programa najboljim mi se čini XChat, inače vrlo sličan mIRC-u s Windowsa.