2. Osnovno stimanje
Dobijate je naredbom man , primjerice man man ce vam pokazati pomoc, tj. manual za samog sebe. Pokusajte za bilo koji drugi pojam. Ako imate srece nesto ce se pokazati, a ako ne, umjesto man probajte naredbu info . Osim toga, dokumentacija vam je u raznim direktorijima, npr. /usr/doc , /usr/doc/HOWTO , a na ovom stupnju svoje linuksizacije mozete je pregledavati darom s neba koji se zove Midnight Commander, evo vam ga dolje. Citajte i... eh, uzivajte.
Odlicna je vijest da Linux ima svoju inacicu legendarnog
DOS programa Norton Commander, koji se zove Midnight Commander. S Peterom
zajamceno nema nikakve sveze, a pozivate ga naredbom mc . Nazalost, nevjerojatno ali istinito, Woody ga ne instalira po defaultu, pa cete ga morati staviti sami, pomocu dselecta . Jao. Valjda cete ostati zivi, nalazi se pored mc-common. Ucinite to i vratite se amo.
Uz razlike koje potjecu od posve razlicite filozofije Linuxa kao operativnog sustava, mc funkcionira i konfigurura se gotovo posve identicno NC - funkcijske tipke su iste, gledate s F3, editirate s F4, kopirate s F5 itd. Obvezno mu recite da vam pokazuje sve datoteke (F9 , pa Configuration, razmaknicom oznacite Show Hidden Files , pa Save setup), ali budite vrlo pazljivi.
Pomocu njega mozete brzo i jednostavno uciniti sve neophodno presnimavanje i uredjivanje datoteka koje vam slijedi, bez hrvenja i cupanja s naredbenim promptom ili grozotama koja se ponekad nazivaju i editorima poput emacs ili vi , te gledati i datoteke s nastavcima .gz i .html u /usr/share/doc direktoriju.
Kao sto vec znate, kod Linuxa nema majci C:\ , D:\ i slicnih kerefeka. Osnovni tzv. root direktorij od kojeg pocinju svi drugi predstavljen je kosom crtom / , a ne treba ga mijesati s /root direktorijem, u kojem se nadjete kad se logirate kao root. Isto tako, ako se logirate kao neki_korisnik, nadjete se u /home/neki_korisnik , gdje Linux smjesta privatne datoteke toga korisnika. Kernel se nalazi u /boot direktoriju, a u /dev cete naci cijelo cudo imena tvrdih diskova, portova, pirintera, miseva, zvukovnih devices i pitaj boga cega sve ne. Osnovni programi nalaze se u /bin i /sbin direktorijima, konfiguracijske datoteke sustava i svega drugog redom u /etc , biblioteke u /lib , a korisnicke stvari u /usr direktoriju, ukljucujuci i prije spomenutu dokumentaciju. Ima toga jos, al hu d fak kerz :-)
Secuci se ukolo, primijetit cete da se stvarno mnogo stvari ponavlja, neke cak i vise puta, tako da se to jednom postenom windozeru cini kao bozemiprosti nered i konfuzija. Nije bas tako. Linux je pravi visekorisnicki sustav, pa svaki program nuzno mora imati svoju opcu konfiguraciju (tzv. system-wide, koju za sve korisnike postavlja administrator sustava, zvan jos root ili admin), te posebne korisnicke konfiguracije koje korisnici stimaju svaki sebi kako im pase. To nije tesko skuziti. Medjutim, zasto postoje stvari poput /bin , /usr/bin , usr/local/bin, /usr/X11R6/bin , zasto se X-i malo zovu X11 , malo X11R6 , malo XF86 , zasto postoji cijelo cudo najrazlicitijih mjesta na kojima cuce najrazlicitije biblioteke koje sve trebaju nekom programu, umjesto jednog ili dva, izmice mome neznalackom shvacanju Linuxove logike.
2.3 lilo i miroljubiva koegzistencija s Windowsima
Lilo ili linux loader , program kojim mozete podizati Linux i druge operativne sustave. O njemu bi se moglo nasiroko, kad bih ja to znao, a ne znam, pa necu. Za vas pocetnika i neznalicu najbitnije je podesiti podizanje sustava, a da se pametnjakovic ne naseli u boot podrucje vaseg diska, tako da vam Windowsi ostanu netaknuti. To je najjednostavnije uciniti pomocu jedne diskete koja moze biti i neformatirana.
Prvo vam valja editirati datoteku lilo.conf koja se nalazi u direktoriju /etc . Ako je nema, a vjerojatno je nema, nacinite je s
touch /etc/lilo.conf
...i evo je. Pomocu Midnight Commandera (F4), u nju upisite slijedece:
#Debian
boot=/dev/hda2
prompt
timeout=50
default=deb
image=/vmlinuz
label=deb
root=/dev/hda2
read-only
#Win
other=/dev/hda1
label=win
table=/dev/hda
Naravno, oznaka diska ili diskova na kojima su vam particije /dev/hd** ovisi o tome kamo ste sto instalirali, kako sam vec prethodno govorio. Kad ste snimili datoteku, iskljucite mc , umetnite disketu u pogon i upisite:
lilo -b /dev/fd0
Vidjet cete da se disketna diodica kratko pali, i to je to - lilo
se naselio u prvi sektor vase diskete, a pomocu konfiguracije u lilo.conf
, sposoban je dizati Debian ili Windowse, po vasem izboru. Isprobajte!
Resetirajte stroj, ali ne s one tri tipke na tipkovnici (iako mozete i
tako), niti reset gumbom na kucistu racunala (Linux to mrzi).
Uljudno napisite reboot . Hopa, Linux ide kuci. Da bi ovo radilo,
boot sekvenca u BIOS-u vam mora biti podesena da sustav prvo trazi na A:\
, pa ce vam se u dnu zaslona pojaviti misticno
LILO boot:
...ili po novom, ruzni crveni LILO boot menu . Sad po zelji izaberite deb ili win i uzivajte: Debian sljaka, a Windowsi su na svom mjestu prilikom normalnog bootanja. Pozor: svaki puta kada mijenjate lilo.conf morate ponoviti postupak s disketom.
2.3.1 Poruke kod podizanja sustava i logiranja
Kod podizanja sustava, na zaslonu se pojavljuje cijelo cudo poruka. Ako ih poslije zelite citati, posluzite se s naredbom dmesg > nesto (pa ce se datoteka nesto pojaviti u vasem direktoriju), ili pogledajte u datoteku /var/log/messages .
Svaki put kad se ulogirate, Debian vam pokaze pozdravnu poruku s podacima o kernelu, datumu, copyleftu itd. Ta se nalazi u datoteci /etc/motd i mozete je mijenjati obicnim editiranjem teksta. Napisite si nesto otrovno, tipa: "Napustite svaku nadu, vi sto ste se upravo ulogirali" :-)
Valjda se tako zovu. Imate ih mislim sest, ili sedam..? Koga je briga. Isprobajte ih pomocu kombinacije tipki Alt F2 , Alt F3 ... itd. To znaci da se u slucaju potrebe mozete prebaciti na drugu konzolu i ulogirati se opet, kao root ili kao obicni korisnik. Iako jos nismo dosli do X Window sistema (te iako ne znam zasto bi vam to ikad palo na pamet), reci cu da se s lijepog grafickog X zaslona (jednom kad ga sredite) mozete prebaciti natrag u srednjevjekovni tekstualni mod kombinacijom tipki Ctrl Alt F2 , Ctrl Alt F3 ...itd, i opet se mozete jos jednom ili vise puta ulogirati, ali X-e ne mozete jos jednom pokrenuti. Zasto? Ma, koga je briga. Imat cete virtualnih desktopa koliko vam srce zeli. Natrag se vracate s Alt F7 . (Brze to malo, uh, GUI, koje olaksanje.)
2.5 Ljuska bash i datoteka /root/.bashrc
Sad kad ste se ulogirali, mogao bih poceti navodeci vam i opisujuci naredbe jedne od Linuxovih ljuski bash (u kojoj ste se ni krivi ni duzni nasli), ekvivalentne ili slicne onima u DOSu, ali necu - zato jer ih niti iz daleka ne znam kako treba i uopce ih ne namjeravam uciti, ako mi bas ne stave glavu na panj. Umjesto toga, evo vam primjer datoteke /root/.bashrc , koja se izvrsi svaki put kod logiranja kao root, a slicnu cete naci i u svom /home/vase-korisnicko-ime direktoriju. Primjecujete da sadrzi cijeli niz tzv. aliasa na osnovne DOS naredbe. To znaci da kad bas zelim saznati nesto o necemu, jednostavno upisem primjerice dir i dobijem listing datoteka i slobodan i zauzet prostor na diskovima. He, sad se "pravim" linuksasima jamacno dize kosa na glavi :-)
Slobodno se posluzite datotekom - presnimite je je u svoj /root direktorij (mozete prije toga i sacuvati svoju staru tako da je preimenujete), odlogirajte se s jednim exit , ulogirajte se ponovo i provjerite da li stvar sljaka. Okej. Slijedeci put se ne morate odlogirati, vec samo napisite source /root/.bashrc .
2.6 Pristup na Win FAT particije
Nastimajte svoj Debian tako da imate izravan pristup i na vasu Windows particiju. Tu je glavna datoteka /etc/fstab , koja se ucitava prilikom svakog podizanja sustava, i koja kaze Linuxu cega sve ima uokolo i na sto od toga ima kakav pristup. Evo vam jedan fstab kao primjer. Ako pogledate u svoj, na vrhu cete vidjeti svoju Linux particiju i svoju swap particiju, zatim nesto sto se zove proc (ne dirajte inace cete dobiti ospice) , pa dva redka koji su dodani kako biste mogli montirati i zatim citati disketni pogon i CD samo naredbama mount /floppy i mount /cdrom (opalite man mount da vidite sto je to), a ne nekakvim kobasicetinama zapovjednog retka s pola tone opcija, brojcica i prekidaca tipa mount -t iso9660 /dev/hdc /cdrom . Te naredbe kazu Linuxu da je CD upravo sletio u direktorij /cdrom , a disketa u direktorij /floppy (Debian ih je napravio kod instalacije), gdje ih vas pametni Midnight Commander moze gledati, citati i presnimavati. Inace pokazuje samo prazne direktorije. Probajte. Kad ste gotovi s poslom, vratite ih u staro stanje naredbama umount /floppy i umount /cdrom . Ako to ne ucinite, moglo bi doci do raznih frka i koma, npr. nema teorije da otvorite CD pogon, osim primjenom smrtonosne fizicke sile. Zeznut taj Linux.
Na slican nacin, ovaj gore fstab kaze Linuxu da trajno i automatski montira root Linux ext2 particiju na / (root), te drugu na direktorij /backup , a Win vfat particije na navedene direktorije, i to uz rw pristup, citanje i pisanje po njima, ili ro , samo citanje i presnimavanje. Kuzite? Ukoliko je vasa Win particija /dev/hda1 , trebali biste dodati slijedeci redak u svoj fstab:
/dev/hda1 /windows vfat auto,rw 0 0
Naravno, prije toga nacinite direktorij /windows (ili kako vam drago), a ako bas zelite biti jako oprezni, mozete mu staviti i ro oznaku. Zatim jedan reboot i evo vam vasih Windowsa na milost i nemilost u Linuxu.
2.6.1 Formatiranje i provjeravanje Linux particija
Prethodno sam govorio o particioniranju diska prilikom instalacije Debiana, a nakon njega je sam instalacijski program nacinjene particije formatirao i provjerio radi eventualnog postojanja bad blocksa. Zelite li sve to uciniti sami (npr. ako dodajete jos jedan disk ili jos jednu particiju svome milom Debianu), prvo morate upotrijebiti cfdisk , na prije opisani nacin, i to tako da napisete:
cfdisk /dev/hd**
...gdje su umjesto zvjezdica oznaka ili oznaka i broj novog diska ili nove particije (sjetite se kako Linux zove svoje diskove). Kad ste s tim gotovi, slicno postupku u DOS-u, morate novu particiju formatirati kao Linuxov ext2 file system. To se cini programom mke2fs , a magicne rijeci su:
mke2fs -c -v /dev/hd**
(...gdje umjesto zvjezdica... bla, bla, bla). Ovisno o velicini particije, gledat cete neko vrijeme par brojcica kako se vrte na zaslonu. Nakon sto to zavrsi, trebate jos provjeriti particiju radi bad blocksa, sto se radi programom e2fsck i to ovako:
e2fsck -v -p /dev/hd**
Jel' moram opet o zvjezdicama? Ne? Odlicno. Naravno, za sve te programe postoje man stranice s toliko iznimno jasnim i razumljivim objasnjenjima njihovih opcija, da vam se smuci.
2.7 Gdje su vec jednom ti X-Windowsi?
Ni slucajno ne pokusavajte ovako nesto upitati nekog iskusnog linuksasa, jer ce si pocupati svu kosu vicuci: "Nisu to X-Windowsi! To je X-Window sistem!" i odgristi vam glavu. Naravno da se salim. Nece si taj cupati kosu.
Stvarno, prezivjeli ste vec citanje dobrog dijela ovog KAKO, a jedva da su spomenute one nevjerojatno zanimljive, raznolike i sarene slicice desktopa kojima se hvastaju korisnici Linuxa po Internetu i za kojima su vam svojedobno tekle cybersline po vasoj jadnoj tipkovnici. Ma nema frke, sad cemo mi to srediti. Jos samo dva-tri decilitra krvavog znoja i sve ce radit' k'o urica.
Na svoju golemu zalost, prvo morate sigurno znati koji monitor i koju graficku karticu
imate. Na monitoru obicno pise koji je, ali vam je bitniji tocan raspon
vertikalnih i horizontalnih frekvencija osvjezavanja koje moze podnijeti.
Ovo je vrlo vazno, jer ako podesite postavke na prevelike vrijednosti,
mozete ga ozbiljno ostetiti. Zato pozorno proucite uputstvo koje ste s njim
dobili. Moj je Macom 17" S96D, cije su maksimalne
frekvencije horizontalno 30-96 KHz, a vertikalno 50-150 Hz. Ovo pisem na
normalnih 1152x864 razlucivosti, 24-bitna boja, a OSD mi kaze
da zaslon trenutno sljaka na 91.81 KHz horizontalne i 100 Hz vertikalne
frekvencije osvjezavanja slike. Tu sam prije imao malih problema, jer se netko sjetio postaviti nize default
frekve u XFree86 4.x, npr. 67/75@1152x864, sto je IMO nedovoljno ako
imate noviji ili malo bolji monitor. To cete srediti pomocu starog konzolnog programa xf86config , uzimajuci iz datoteke koju ce vam napraviti samo Modeline koji zelite i dodajuci ga pod Section "Monitor"... Modeline i zatim pod Section "Screen" ... Modes u datoteku /etc/X11/XF86Config-4, koju jos nemate :-) Citajte dalje.
Sto se kartice tice, sada je tu solidna Abitica s Radeonom 9600XT, koja za pocetak hoće raditi na vesa drajveru, ali joj se ne svidjaju ni ati ni stari radeon, vjerovali ili ne. Prije sam imao Gainwardicu s nVidijinim GF2MX400 procesorom, pa mi je kod konfiguracije trebao modul nv
, koji se zadano rabi za sve nVidije. Ali,
prije pocetka postimavanja vasih X-a obvezno procitajte slijedeci odolomak.
2.7.1 Problem s X-ima
Odmah ucinite samom sebi uslugu i prije no sto bilo sto pocnete mrdati po svojoj X-Window kofiguraciji, hodite do datoteke /etc/X11/xdm/Xservers i zakomentirajte u njoj posljednji redak (stavite mu jedan # na pocetak), tako da izgleda otprilike ovako:
# :0 local /usr/bin/X11/X vt7 -dpi 100 -nolisten tcp
Ili druga mogucnost. Pri vrhu datoteke dodajte redak:
exit 0
Prvim ste onemogucili sistem da vam svaki put kod podizanja pokazuje
graficki login. Drugim ste mu to ostavili, ali u slucaju da udje u neprekidni loop, moci cete ubiti X server standardnom kombinacijom tipki
Ctrl
Alt Backspace. Zasto sve to? Postimati X-e u Debianu cesto nije jednostavan
posao. Ako nema vaseg, postoji mogucnost da ce raditi neki
genericki driver, trebate probati. Ako ste pogodili,
milina, ali ako ne, zaslon s tim
vrazjim grafickim loginom vam se posve zbrlja i nis' pod milim bogom ne
vidite, a gle ti to - odjednom nema drugih konzola, ne mozete dobiti obicni tekstualni
login nikakavim kombinacijama nikakvih tipki, niti ubiti X server. Obzirom da ste novak i neznalica, zapeli ste nepovratno.
Ako ste se u prethodnom odlomku odlucili za varijantu exit 0 , razlucivost zaslona mozete povecati tako da odredite -dpi 120, a ako ste ipak zakomentirali cijeli redak (sto je sigurnije), mozete isto uciniti u datoteci /etc/X11/xinit/xserverrc .
2.7.2 Woody elegancija: dpkg-reconfigure xserver-xfree86
Sredisnja datoteka o kojoj ovise X-postavke zove se XF86Config-4 i nalazi se u direktoriju /etc/X11 , a vi je zapravo jos nemate, jer sam vam rekao da preskocite njeno stimanje kod instalacije. I dobra vijest - u odnosu na Potato, konfiguracija X servera na Woodyju znacajno je jednostavnija. Napisite:
dpkg-reconfigure xserver-xfree86
...(hvala Josipe!) i naci cete se pred jednostavnim tekstualnim izabirnickim suceljem, na cije prvo pitanje sretno odgovorite Yes . Slijedi Select X server driver , ja sam prije birao nv , a vi cete svoga s liste. Ako ga nema, pokusajte s vesa ili vga , bljeh. Mozete slobodno isprobavati, pa cete vidjeti da noviji Radeoni uopce ne vole ati pogonitelj, svasta. Zatim unesite proizvoljni identifikator za vasu karticu (ako hocete), potom jedan Ok , pa ostavite prazno. Iza toga upisite Amount of memory to be used with your video card - za 32 Mb to je 32768, za 256 Mb to je 262164. Slijedi Please select the XKB rule set to use , ponudjeno je xfree86 , ostavite, zatim opet Ok , pa Please select your keyboard model , gdje ja upisujem pc102 , a vi vec koliko tipki imate. Izbrojite :-) ...a zatim dolazimo na vrlo vazan dio Please select your keyboard layout , gdje hrabro upisite hr . (O tome opsirnije kasnije.) Jos jedan Ok , prazno, opet Ok , opet prazno, a zatim ste dosli do misa. Procitajte naputak, jos jedan Ok , a zatim Please choose your mouse port
, gdje morate znati kakvoga glodavca imate. (O tome opsirnije u odlomku 2.7.2.1.) Ako je PS/2, kao i ja birate /dev/psaux , ako je serijski /dev/ttyS0 , a imate jos mogucnosti. Procitajte i jedno upozorenje. Slijedi Please choose the entry that best describes your mouse , pa opet izaberite prema onome sto imate. Na pitanje Emulate 3 button mouse odgovorite potvrdno samo ako imate misa s dvije tipke, jednako kao sto na slijedece pitanje trebate odgovoriti Yes samo ako imate misa s kotacicem.
Potom unesite proizvoljni identifikator svog monitora (ako hocete), a zatim No , osim ako vam je monitor LCD. Procitajte objasnjenje o nacinima konfiguriranja monitora, stisnite Ok , a potom ja biram Advanced , jer znam da mi je horizontalni raspon frekvencija monitora 30-96, a vertikalni 50-150 . Sto cete vi? Ako ne znate podatke o svome monitoru, Simple mi se cini prilicno dobrom idejom, jer nije vrag da ne znate je li vam monitor 15", ili 17", ili... :-) Slijedi Select the vido modes...
gdje sam ja razmaknicom uklonio sve osim 1152x864, a
vi kako hocete. Izmedju zaslonskih razlucivosti krecete se
kombinacijama Ctrl Alt + (ctrl-alt-plus) ili Ctrl Alt - . Na Select default color depth ja biram 24 (nema vece), zatim Ok , zatim ponudjene module ostavite na miru i dosli ste skoro do kraja - Write default Files section to configuration file? (Yes) , Write default DRI section to configuration file? (Yes) , i vasa nova novcata XF86Config-4 datoteka vec je nacinjena u /etc/X11 direktoriju.
Evo primjera za nVidiju. Imate i krasnu man
Xf86Config-4 stranicu, pa prvo procitajte o... ha? Sto? Kakvo vrazje
citanje, vi bi Ikse, a? Aj dobro, nestrpljivi, upisite si taj
startx . Mozda ce i raditi :-)
Hmm... moram se ovdje malo ograditi, zasad nisam siguran da ce
sve opisano bas sasvim jednako raditi na Woodyju. Nista vas ne kosta da
ipak pokusate, zar ne? :-) Dakle, kh-khm, kazu ATI-jevi decki da si
prvo morate prekompajlirati svoj mili kernel tako da pod Character devices ukljucite mogucnost /dev/agpgart, a iskljucite Direct Rendering Manager (XFree86 DRI support). Pod Processor type and features uključite MTRR (Memory Type Range Register), a pod Kernel hacking isključite Kernel debugging. E, dobro. Dignite si novi kernel i hodite na ATI-jeve stranice skinuti najnoviji pogonitelj za Linux. Radi se o .rpm datoteci, pa je odmah hrabro podebianite. Ako iz nekog razloga ne ide, evo vam je gotove ovdje. Instalirajte je pomocu dpkg, a kad on pocne kukati i buniti se da ovo i ono, opalite mu jedan --force-overwrite, tko ga sljivi :-)
Nakon sto se pogonitelji instaliraju, hodite u /lib/modules/fglrx/build_mod/ i recite sh make.sh , a zatim u /lib/modules/fglrx/, gdje treba jedan sh make_install.sh
. To ce naciniti i ucitati modul, ali istovremeno i upozoriti da
je neslobodan. Tu cemo mi pravi Debianci ljutito skrpnuti zubima na ATI, stoku proprietary kapitalisticku, i zapamtiti da sve to treba ponoviti nakon svakog slijedeceg kompajliranja kernela. Potom cemo pokrenuti modconf i bijesno podesiti novi modul fglrx , te ga dodati u XF86Config-4, pod Section "Device"... Driver. Pokrenite X-e ponovo, jel radi? Za svaki slucaj, evo vam i primjera.
ATI je dodao i svoju inacicu programa xf86config, nazvanu fglrxconfig, kojom mozete podesiti zeljenu frekvenciju i razlucivost zaslona, TV-out itd. Btw, ako netko zna zasto TV-out ima boju samo na vesa drajveru, dok je na fglrx uporno c/b unatoc posve istim postavkama, bio bih vrlo sretan amo dodati objasnjenje... :-)
2.7.2.1 Mis u X-ima i konzoli (PS/2 + kotacic)
Kao i obicno u Linuxu, morate
znati kakvoga misa imate. Prema tome cete odrediti misji protokol, birajuci od ponudjenih kod konfiguracije X-servera,
a zatim i port na kojem je mis. Sjetite se: ako je serijski u Windowsima
na com1 , ovdje ce biti na /dev/ttyS0 , a ako je PS/2
, ovdje je /dev/psaux , a ima jos kombinacija koje se sve nalaze u direktoriju /dev , primjerice /dev/gpmdata ili /dev/input/mice . Na cemu je vas mis? Nemam pojma. Mozda na /dev/mouse , ali to je zapravo samo simbolicki link na neki od prethodnih devices. Kako promijeniti
symlink
/dev/mouse
s /dev/nesto1 na /dev/nesto2? Prvo ga obrisete, a zatim upravite na drugi device. Ovako:
cd /dev
rm mouse
ln -s nesto2 mouse
Ako naidjete na probleme, isprobavajte, nesto ce valjda proraditi. Ja imam
relativno normalnog PS/2 misa s kotacicem, pa je kod mene /dev/mouse symlink na /dev/psaux, a u /etc/X11/XF86Config-4 mi stoji ovo:
Section "InputDevice"
Identifier "Configured Mouse"
Driver "mouse"
Option "CorePointer"
Option "Device" "/dev/psaux"
Option "Protocol" "ImPS/2"
Option "ZAxisMapping" "4 5"
# Option "Emulate3Buttons" "true"
# Option "BaudRate" "1600"
# Option "Resolution" "400"
EndSection
Protokol ImPS/2 i opcija ZAxisMapping koriste se da bi proradio i kotacic. To je osnovno, a vise informacija naci cete na ovoj stranici. Ako vas mis koji slucajem ima samo dvije
tipke, koristite Emulate3Buttons
, jer X-ima dobro dodje mis s tri tipke. Trecu cete simulirati stiskanjem obje
istovremeno. Mozete eksperimentirati i s vrijednostima BaudRate i Resolution, pa ce se pokazivac mozda brze kretati po zaslonu.
Misonja ce vam proraditi i u konzoli ako iskoristite programcic gpm . Ako ga nemate, instalirajte ga dselectom . Konfigurirate ga upisujuci gpmconfig , a postavke mu se nalaze u datoteci (tko bi rekao) /etc/gpm.config . Kod mene tamo nema nista posebno:
device=/dev/psauxPozor: iskljucio sam repeat_type , jer mi inace nije htio raditi.
responsiveness=15
repeat_type=
type=imps2
2.7.3 Koji Window Manager odabrati
Tja, to vise uopce nije pitanje. Ako ste kod
konfiguracije sve ucinili kako treba i ako vam monitor nije otisao u vjecna
lovista, nakon startx - za razliku od Debiana 2.1 Slink (gdje vas je docekala kopija Win95 desktopa,
fvwm95) i Debiana 2.2. Potato (gdje vas je docekao odlicni WindowMaker) - na Woodyju vas po defaultu ocekuju glasoviti KDE, inacica 2.2. Aha, tocno, lijepi su, imaju i nasa slova (uglavnom), antialiasing, Control Pane... ups, Control Center, WWW preglednik i file manager
u jednom (bljaak...), skup uredskih programa (dijelom cak i upotrebljivih) i cijeli niz drugih
stvari. Generalno je sve to odlicno, ali zalim, meni ne trebaju jos jedni Windowsi.
Vi samo izvolite.
Window manageri su inace programcici koji crtaju dekoracije oko
prozora drugih programa koji se pojavljuju na zaslonu. WindowMaker je jedan od
najljepsih i najstabilnijih, a pomocu dselecta mozete instalirati
Afterstep
, Blackbox , Fluxbox , Enlightement , fvwm , fvwm2 , fvwm95
, icewm , twm , scwm , sawfish , olwm , olvwm . Ima ih jos cijelo cudo u bijelome svijetu. Svi su zanimljivi, neki uz to i vrlo
upotrebljivi. Isprobajte ih! Ako negdje zapnete ili iz neceg ne znate izaci, jednostavno opalite
Ctrl
Alt Backspace . To namah ubija X server i vraca vas u mrak naredbenog
retka.
KDE i Gnome
nisu window manageri, vec tzv. desktop mangeri,
sustavi programa koji vam
omogucavaju da u grafickom nacinu, klikajuci uokolo misem gotovo
jednako
kao u Windowsima, iskonfigurirate svoj racunalni radni okolis -
postimate
fontove, zvuk, spojite se na Internet itd. Imaju ukljucene i
KOffice i Gnome Office, skupove besplatnih uredskih programa. Sto ja
mislim? Ne volim ni KDE ni Gnome, ali koristim mnogo Gnome programa,
ali KDE niti jedan jedini.
Izabir window managera je kao izabir autombila - moj vam se mozda nece svidjeti. Fluxbox je vrlo mali i vrlo elegantan wm, u odredjenoj mjeri minimalisticki, jer ne koristi nikakvu bitmapiranu grafiku niti ikone. Moj prethodni favorit Blackbox je pokojni, a Fluxbox je njegov izravni potomak i nasljednik. Instalirajte ga pomocu dselecta . Kako ga pokrenuti namjesto KDE? U svom maticnom direktoriju (ovdje /root ) nacinite datoteku .xsession i u nju upisite exec fluxbox . Isto vrijedi i za bilo koji drugi wm koji vam se svidi, a ako hocete Gnome, upisite exec gnome-session .
I Fluxbox podrzava visestruke desktope i posve je konfigurabilan u svakom smislu. Klikom desnog misjeg gumba na prazan zaslon, dobit cete izabirnik s ponudjenim mogucnostima. Ako vam se ne svidja podrazumijevani izgled, ima i cijeli niz tema koje mozete isprobati, potraziti nove na Interentu ili sasvim lako naciniti neku svoju. Evo kako su izgledale moja na Potatou, zatim jedna na Blackboxu, te na Fluxboxu jedna starija i jedna novija koju koristim sad. Nema ikona, ali prozore mozete smanjiti na, hm, taskbar. Konfiguracijske datoteke su u /root/.fluxbox/, /etc/X11/fluxbox/, te one u /usr/share/fluxbox direktoriju.
2.7.4 Nedostaje vam GUI file manager? Probajte tkdesk
Debian (2.1) sam prvi puta instalirao 1998. s manjkavog i krivo snimljenog
Vidijevog CD-a iz broja 29-30. Sjecam se da mi je jedan od najvecih problema
(unatoc Midnight Commanderu kojeg u X-ima mozete pokrenuti iz xterma
) bio naci posten GUI file manager , upravljac datotekama s grafickim suceljem, i to s ugradjenim editorom po mogucnosti.
U Windowsima sam navikao na njegovog odlicnog rodjaka Windows
Commander (danas Total Commander), koji isto tako moze gotovo sve, npr. 'vidjeti' sadrzaj
sazetih datoteka i njime manipulirati, koristiti FTP itd. Isprobao sam
svasta i teze se izmucio, a bukvalno pod nosom mi je cijelo vrijeme bio
TkDesk. Imate ga u negdje u KDE izabirnicima, vjerojatno pod
XShells (ako ne, tu je dselect). Vidite? Stvar je zapravo
negdje na pola puta do desktop managera, ali ja iskljucim i ne koristim
File/AppBar
. Filozofija je posve drugacija negoli u Windowsima, jer ovdje imate tri
(podrazumijevano, moze vise ili manje) panela u kojima se vide datoteke,
pri cemu oni nisu međusobno neovisni vec slijede stablo direktorija u Next
stilu. To moze zahtijevati dva otvorena glavna prozora kod rada s datotekama,
ali ih nije teško uskladiti - podesim ih na po jedan listbox
, razvučem svaki na po pola zaslona i to je to.
Klikanjem i zadrzavanjem desnog gumba na datoteci (ili direktoriju)
otvorit ce vam se cijeli niz opcija, ovisno od njenog tipa, pri cemu tekstualne
datoteke mozete odmah uredjivati jedostavnim, ali vrlo dobrim ugradjenim
editorom, kojeg mozete i zamjeniti s nekim vama omiljenim. Postoji i Start
XTerm here , sto dobro dodje kod kompajliranja. Lijevim gumbom oznacujete,
kao u Windowsima, uz pomoc Alt i Ctrl , a srednji se
koristi za povuci-i-ispusti kopiranje. Kao i svi Linux programi,
TkDesk je iznimno konfigurabilan, a vecina osnovnih postavki koje mozete
mijenjati nalazi se u datoteci /root/.tkdesk/System . TkDesk zna
i raspakirati i spakirati sto vec treba, kamo zelite, a prije toga vam
s List Contents moze pokazati sto je u komprimiranoj datoteci.
Naravno, postoji i niz drugih kvalitetnih file managera. KDE
imaju Konqueror, Gnome svoj Gnome-Commander, postoje Krusader,
Filerunner, Worker, Linux Commander, Nautilus, Endeavour...
ali, ja sam vec prilicno star i tvrdoglav :-)
Odlicna vijest - nakon duge stanke, TkDesk se nastavlja razvijati! Izasla je inacica 2.0 koju mozete skinuti odavde.
2.7.4.0 Kako (mozda) ubrzati tvrde diskove
Radi se o koristenju DMA pristupa. U direktoriju /etc/init.d nacinite izvrsnu (kliknete je desnim gumbom u TkDesku, zadrzite, povucete na strjelicu, otpustite na Info i pod Mode: označite da bude rwx r-x r-x ) datoteku rc.local, u koju upisite samo jedan redak:
hdparm -d1 /dev/hda /dev/hdb ...
...itd, ovisno od toga koliko tvrdih diskova imate. Ne stavljajte oznake particija, vec samo cijelih diskova. Evo za primjer moja. Zatim u direktoriju /etc/rcS.d na nju nacinite simbolicki link S00local , naravno opet pomocu TkDeska (desnim gumbom, drzite, povucete na strjelicu, otpustite na Copy, Move... , ispunite File: i Destination: , a zatim kliknete Link (symbolic) ). Moze i "rucno":
ln -s /etc/init.d/rc.local /etc/rcS.d/S00local
...(hvala Josipe!) a zatim rebootajte stroj. Vidjet cete nove poruke prilikom podizanja sustava, provjerite pomocu hdparm -v /dev/hd* . Ostale opcije mozete naci u man hdparm , a ovo "mozda" u naslovu odlomka potjece od tvrdnji da od DMA pristupa nema koristi. Kaj god :-)
2.7.4.1 Kako nesto spakirati ili raspakirati "rucno"
Kao pravi Debian korisnik, ljubitelj boli, morate znati raditi bez pomoci programa kao sto je TkDesk (aha, naravno, pa da, mhm...). Ukoliko nemaju nastavke poput .deb ili .rpm, na sazete datoteke u Linuxu cete najcesce naici kao nesto_dugacko-i-cudno.tar.gz . Detaljni i grozomorniji opisi i objasnjenja vam se nalaze iza man tar i man gzip , a zasad je dovoljno da znate otici u direktorij gdje se sazeta datoteka nalazi i napisati:
tar -xzvf ./nesto_dugacko-i-cudno.tar.gz
...a mozete i pogledati ovdje o još nekim mogucnostima. Nadajte se da ce se otpakirati kako treba. Ako ne bude htjelo? Imate guitar . Imate TkDesk, pobogu. A kako nesto spakirati? Nemam pojma i ne da mi se uciti, jer na desni gumb TkDesk ima Make .tar.gz , Make .zip i Compress . O tome cu mozda u nekoj od slijedecih inacica ovog KAKO, ako ne budem imao pametnijeg posla.
Stari vic s Useneta ide ovako: "Imal' ne'ko neki frontend za taj dselect?", pita neki izmuceni linuksas-pocetnik, a drugi mu odgovara: "Pa dselect ti je frontend!" Za program dpkg. Poanta? Ajme majko.
Ovo mozete ili u mraku zapovjednog retka konzole ili u xterm-u u X-ima: napisite dselect . Nakarada koja se pred vama pojavilla jest sucelje za program dpkg (koji se barem ne pravi da je bilo kakvo sucelje za bilo sto). O obojici postoji notorno grozomorna dokumentacija, ciji bi sazetak bilo ovo: nakon pokretanja pojavi vam se popis sest opcija. Pomocu Access birate medij s kojega instalirate, Update valjda obnavlja bazu paketa, Select dirajte samo kada ste spremni na sve, Install instalira ono sto ste selectirali (nakon litara znoja), Config podesava instalirano, Remove uklanja sto ste odredili za ukloniti, a Quit vas milosrdno rjesava mizerije.
Ako ipak jednom skupite hrabrost i stisnete Select , sjetite se prvo cvaknit razmaknicu da nesto konacno vidite. Pomocu / (slash, ako ste stavili hrvatsku tipkovnicu, stisnite Shift 7 ) dobijete prompt Search for? pa tu mozete upisati naziv nekog od vise tisuca Debian paketa (programa) kojeg zelite pronaci. Ako ga znate. Kad se taj pojavi na vidiku, odaberite njegovu instalaciju s + (plus), a uklanjanje s - (minus), ali me ne pitajte kako se iz svega toga izlazi. Stiscite Enter, a moze i razmaknicu, jednom ce vas vec nekako vratiti na onaj prvi zaslon sa sest opcija... :-)
No, dobro, nije bas tako, dselect je ipak vrlo koristan program. Jednako
kao i kod prethodnih inacica Debiana, nakon osnovne instalacije cijeli niz stvari zapravo
nije instaliran. Stoga sjednite,
zavrnite rukave i oznacite za instalaciju sve sto vam padne na pamet. Pokusajte, jest da je
pain in the ass, ali se
isplati.S vremenom cete otkriti koji vam se programi svidjaju. Evo sto sam odabrao kod Woodyja: xfonts (sve osim
japanskih, kineskih itd, obavezno biznet , to su s "nasim" slovima), tkdesk (moj omiljeni file manager), bin86 (mislim da treba za kompajliranje), kernel-source , gimp
(odlicni besplatni ekvivalent Adobeovog Photoshopa),
xcdroast
(za przenje CD-a), alsa (za zvuk, ako nemate karticu
podrzanu u kernelu, stavite sve sto nadjete i sto se da instalirati), alien (za pretvaranje paketa), zip, unzip, gtkfontsel, hdparm ... Mozda
ce se dogoditi da vam neki program javi da mu nedostaje nesto, npr. xblabla.joj.6.5.so da bi radio. Prije nego pocnete
panicariti, pogledjte dselectom imate li to.
Nekad je radila Internet trazilica na http://filewatcher.org/ za datoteke za koje se pokazalo vam nedostaju, ali je umrla :-(
Glede programa dpkg , njegova prica je nesto jednostavnija. Za instalaciju paketa postavite se u direktorij u kojem se paket nalazi i napisete:
dpkg -i grozno-dugacko_ime-paketa.deb
...a mozete si skratiti muku koristeci zvjezdicu, npr. ovako: dpkg -i *.deb . Za uklanjanje pisete:
dpkg -r ime-programa .
Ovaj programcic i njegove najrazlicitije inkarnacije, poput dotjeranog eterm i ostalih rxvt , gnome-terminal , kterm itd, predstavljaju emulacije terminala za graficko sucelje, windozeri bi rekli DOS-prompta. Najvise koristi kod kompajliranja programa i stvarcica koje su opisane u slijedeca tri odlomka. Konfiguracijske postavke nalaze mu se u datoteci /etc/X11/app-defaults/Xterm (za cijeli sustav) i /root/.Xdefaults (za vas).
2.9.1 Kako pokrenuti neki program
Kliknete na zaslon i birate u izabirniku ;-) ...no, ima programa koji nisu niti u menijima, niti u stazi. Recimo da zelite startati Netscape, odnosno izvrsni binarni fajl netscape koji se, recimo, nalazi u direktoriju /usr/local/netscape . Ako ste stazu dodali u svoj .profile , samo napisete netscape bilo gdje i to je to. Ali ako niste, morate otici u taj direktorij pomocu cd /usr/local/netscape i napisati ./netscape . Tocno tako, ili nece htjeti raditi.
2.9.2 Kako vidjeti koji vam sve programi rade
Pomocu programa top ili pomocu zapovjedi ps aux . Od svega sto ce vam se pojaviti na zaslonu, najvaznije vam je znati brojku koja je programov PID . Ako ste u X-ima, imate graficki Gnome program gtop , koji radi isto - pokazuje vam koji su sve procesi aktivirani, a omogucuje vam i da ih iskljucite.
2.9.3 Kako ubiti program golim rukama
Nije lose raditi na sustavu koji se, za razliku od Windowsa, nikad ne srusi, a ako se neki program zakoci, ne strada cijeli sustav. Medjutim, neki se programi iz raznih razloga ne zele iskljuciti. Oni bi radili i radili i bas ih briga sto im vi kazete da je dosta bilo. Tad treba primijeniti grubu fizicku silu u obliku prikladne zapovjedi kill . Prvo pomocu top ili ps aux pogledajte koji je PID tvrdoglavog programa koji misli da je besmrtan, recimo da je 123 , a zatim ga odvalite s jednim kill 123 . Ako cak ni to ne pomogne, dajte mu po nosu s kill -9 123 , a ako i dalje bude radio, prodajte vrazje racunalo i pocnite se baviti sportom.
