2. Osnovno štimanje

Nekad je postupak dobivanja hrvatskog rasporeda tipkovnice i dijakritičkih znakova na Debianu bio mučan, dug, zapetljan i ispunjen kvalitetnim bolom i patnjama kakve obožava svaki pravi Debian korisnik. Ali eto, na našu neizmjernu tugu, žalost, jad, čemer i sevdah, toga više nema :-)

2.0.1 Tipkovnica i konzola

Ako ste kod instalacije izabrali hrvatsku tipkovnicu, datoteka /etc/console/boottime.kmap.gz vec sadrži hrvatski raspored i kod bootanja bi sustav trebao automatski učitavati neka latin2 konzolna slova. Ako iz nekog razloga ne bude tako, podesite to pomoću dpkg-reconfigure fonty (naravno, ako ga nema instalirajte ga s apt-get install fonty). Kad vam kaže You can choose the default console font , izaberite iso2 (Central European), a potom na Do you want to restart console-tools now? odgovorite Da . Pozor: ne činite to ako ste u X-ima, jer će vam zaslon podivljati.

Nažalost, nešto ne valja s našom datotekom boottime.kmap.gz koja dolazi sa Sargeom. Prilikom bootanja se pojavlju poruke o pogrješkama tipa Syntax error in map file itd. i ništa od gore opisanog ne pomaže nego uporno ostaju američki raspored i slova. Treba vam ispravni boottime.kmap.gz - evo vam moj. Obrišite stari, stavite si ovaj i s reboot ponovo pokrenite računalo. 

Postoji jos par zastarjelih i nepouzdanih načina dobivanja lat2 konzolnog fonta, ali o njima čitajte u starom KAKO za Woody.

2.0.2 X-prozori

Na sreću, situacija s X-Window sustavom nešto je bolja, većina X-programa u Gnome-u odmah nakon instalacije podešena je na naš raspored i slova. Nakon što se riješite problema, prvo provjerite jesu li fontovi još uvijek u /usr/X11R6/lib/X11/fonts direktoriju. Gle, jesu i to se radi o nekakvim .pcf.gz vragćegaznat datotekama. Svašta. Ako se kojim slučajem domognete takvih čuda iz nekog drugog izvora, a ne u .deb paketu, ovdje možete pročitati kako su se nekad instalirali na sustav. A kako sad? Nemam pojma.

Koje iso8859-2 fontove imate provjerite pomoću xlsfonts *-iso8859-2 . Ako ih je mnogo samo će proletjeti, pa na kraj naredbe upišite |more da vidite sve. U stara dobra vremena mogli ste eksperimentirati s redoslijedom već postojećih staza u datoteci /etc/X11/XF86Config-4 u Section "Files"  pod FontPath , koji je utjecao na zaslonski prikaz veličine i vrste slova u X-ima, ali sad ste u Gnome-u i baš vas briga.

U istoj XF86Config-4 datoteci u Section "Keyboard" između ostalog mora stajati Option "XkbLayout" "hr" . To ste izabrali još kod podešavanja X-servera, valjda. Time ste X-ima rekli da kod pokretanja naš raspored učitaju iz datoteke /etc/X11/xkb/symbols/hr , pa kao u Windowsima znake {}@[]\| dobijate pomoću desne Alt tipke i sva su naša slova na svojim mjestima. Ako ste sve dobro učinili i imate nešto sreće, možete normalno pisati u svim Gnome programima. Pogledajte koji su fontovi raspoloživi na Aplikacije / Podešenja radne površine / Pismo. U svezi glede malog mede ne-Gnome programa, recimo običnog xterm-a, TkDesk editora itd, u njima morate prethodno postaviti neki iso8859-2 font, a kako se to radi ovisi o svakom od njih posebno. Kako je u KDE? Ne znam, nisam zainteresiran. 

2.0.3 Truetype fontovi

Prvo morate imati TT fontove. Nažalost, Micro$oft je uklonio svoje besplatne Windows TT fontove, pa će te ih morati potražiti po Internetu. Kad ih pronađete, istresite ih u direktorij /usr/share/fonts/truetype . Pobrinite se da imaju nastavke napisane malim slovima. Dodajte stazu u datoteku XF86Config-4, u Section "Files", pod FontPath. Postavite se baš u taj direktorij i napišite ttmkfdir > fonts.scale , a zatim mkttfdir . Ako vam za bilo što od toga kaže Command not found , pomoću apt-get instalirajte pakete ttmkfdir i fttools , pa probajte ponovo. U direktoriju s TT fontovima pojavit će se datoteke fonts.scale i fonts.dir , ali baš vas briga što u njima piše, jer morate još samo ponovo pokretnuti X-e da biste vidjeli svoje TT fontove. Jednostavno! Opet provjerite pomoću  Aplikacije / Podešenja radne površine / Pismo. Sve šljaka.

2.1 Kako dobiti pomoć

Ovo više uopće nije pitanje ako ste uspješno podigli X-Window sustav, jer ste se našli pred Gnome-ovim kvalitetnim grafičkim korisničkim sučeljem - imate Aplikacije / Pomoć . Ali ako ste zapeli u konzoli, pomoć dobijate naredbom man , primjerice man man ce vam pokazati pomoć, manual za samog sebe. Pokušajte za bilo koji drugi pojam. Uz malo sreće nešto će se pokazati, ako ne, namjesto man probajte naredbu info . Osim toga, dokumentacija vam je u raznim direktorijima, npr. /usr/doc , /usr/doc/HOWTO , /usr/share/doc . Čitajte i... eh, uživajte.

2.2 Gdje je što u Debianu

Kao što već znate, kod Linuxa nema majci C:\ , D:\ i sličnih kerefeka. Osnovni tzv. root direktorij od kojeg počinju svi drugi predstavljen je kosom crtom  / , a ne treba ga miješati s /root direktorijem, u kojem se nađete kad se prijavite kao root. Isto tako, ako se prijavite kao neki-korisnik, nađete se u /home/neki-korisnik , gdje Linux smješta privatne datoteke toga korisnika. Kernel se nalazi u /boot direktoriju, a u /dev ćete naći cijelo čudo imena tvrdih diskova, portova, pisača, miševa, mačaka, pasa, zvukovnih devices i pitaj boga čega sve ne. Osnovni programi nalaze se u /bin i /sbin direktorijima, konfiguracijske datoteke sustava i svega drugog redom u /etc , biblioteke u /lib , a korisničke stvari u /usr direktoriju, uključujući i prije spomenutu dokumentaciju. Ima toga još, al hu d fak kerz :-)

Šećući se naokolo, primijetit ćete da se stvarno mnogo stvari ponavlja, neke čak i više puta, tako da se to jednom poštenom windozeru čini kao božemiprosti nered i konfuzija. Nije baš tako. Linux je pravi visekorisnički sustav, pa svaki program nužno mora imati svoju opću konfiguraciju (tzv. system-wide, koju za sve korisnike postavlja administrator sustava, zvani root ili admin), te posebne korisničke konfiguracije koje useri štimaju svaki sebi kako im paše. To nije tesko skužiti. Međutim, zašto postoje stvari poput /bin , /usr/bin , usr/local/bin, /usr/X11R6/bin , zašto se X-i  malo zovu X11 , malo X11R6 ,  malo XF86 , zašto postoji cijelo čudo najrazličitijih mjesta na kojima čuče najrazličitije biblioteke koje sve trebaju nekom programu, umjesto jednog ili dva, izmiče neznalačkom i novačkom shvaćanju. Valjda su u pitanju Linuxova bespuća povijesne zbiljnosti :-)

2.3 lilo i miroljubiva koegzistencija s Redmondom

Već sam rekao, ne držim baš do grub-a. Moj problem. Lilo ili linux loader je program za podizanje Linuxa i drugih operativnih sustava, a instalirate ga pomoću naredbe apt-get install lilo . O njemu bi se moglo naširoko kad bih ja to znao, a ne znam, pa neću. Za vas početnika i neznalicu najbitnije je podesiti podizanje sustava, ali da se pametnjaković ne naseli u boot područje vašeg diska, tako da vam Windowsi ostanu netaknuti. To je najjednostavnije učiniti pomoću jedne diskete koja moze biti i neformatirana.

Prvo vam valja editirati datoteku lilo.conf koja se nalazi u direktoriju /etc . Ako je nema, načinite je s touch /etc/lilo.conf . Pomoću nekog uređivača običnog teksta u nju upišite slijedeće:

#Debian
#boot=/dev/hda
prompt
timeout=50
default=deb
image=/vmlinuz
label=deb
intrd=/initrd.img
root=/dev/hda2
read-only
#Win
other=/dev/hda1
label=win
table=/dev/hda

Naravno, oznaka diska ili diskova na kojima su vam particije /dev/hd** ovisi o tome kamo ste što instalirali, kako sam već prethodno govorio. Kad ste snimili datoteku, umetnite disketu u pogon i upišite:

lilo -b /dev/fd0

Vidjet ćete da se disketna diodica kratko pali i to je to - lilo se naselio u prvi sektor vaše diskete, a pomoću konfiguracije u lilo.conf sposoban je dizati Debian ili Windowse, po vašem izboru. Isprobajte! Resetirajte stroj, ali ne s one tri tipke na tipkovnici (iako možete i tako), niti reset gumbom na kućištu računala, Linux to mrzi. Uljudno u terminalu napišite reboot . Hopa, Linux ide kući. Naravno, boot sekvenca u BIOS-u vam mora biti podešena da boot učitavač prvo traži na A:\ , pa će vam se na zaslonu pojaviti crveni LILO boot menu . Sad po želji izaberite deb ili win i uživajte: Debian šljaka, a Windowsi su na svom mjestu prilikom normalnog bootanja. Namjesto crvenog izabirnika mozete staviti tekst ili sliku po želji, a kako, saznajte pomoću man lilo . 

Ako želite Windows boot loader zamijeniti s lilo , odkomentirajte (uklonite #) u lilo.conf redak boot=/dev/hda i u terminalu napišite samo lilo . Pozor: svaki puta kada mijenjate lilo.conf morate to ponoviti.

2.3.1 Poruke kod podizanja sustava i prijavljivanja

Kod bootanja na zaslonu se pojavljuje cijelo čudo poruka. Ako ih poslije želite čitati poslužite se naredbom dmesg > nešto , pa će se datoteka nešto pojaviti u vašem direktoriju. Ili, pogledajte u datoteku /var/log/messages .

Svaki put kad se prijavite u konzolu, Debian vam pokaže pozdravnu poruku s podacima o kernelu, datumu, copyleftu itd. Ta se nalazi u datoteci /etc/motd i možete je mijenjati običnim uređivanjem teksta. Napišite si nešto otrovno, tipa: "Napustite svaku nadu, vi što ste se upravo ulogirali!" :-)

2.4 Virtualne konzole

Valjda se tako zovu. Imate ih mislim šest, ili sedam..? Koga je briga. Isprobajte ih pomoću kombinacije tipki Ctrl Alt F2 , Ctrl Alt F3 ... itd. To znači da se u slučaju potrebe možete prebaciti na drugu konzolu i prijaviti se opet, kao root ili kao običan korisnik, ali X-e ne možete jos jednom pokrenuti. Zašto? Ma, tko mari. Imate virtualnih desktopa koliko vam srce želi, zar ne? Natrag se vraćate s Ctrl Alt F7 . Brže to malo, uh, GKS, koje olakšanje.

2.5 Ljuska bash i datoteka /root/.bashrc

Kada se prijavite u konzolu ili pokrenete kakav terminal u X-Window sustavu, ni krivi ni dužni nađete se u jednoj od Linuxovih ljuski bash . Sad bih ja trebao početi navoditi i opisivati njezine naredbe ekvivalentne ili slične onima u pokojnom DOS-u, ali na kraj mi pameti - niti izdaleka ih ne znam kako treba i uopće ih ne namjeravam učiti, ako mi baš ne stave glavu na panj. Umjesto toga, evo vam primjer datoteke /root/.bashrc koja se izvrši svaki put kod logiranja kao root, a sličnu ćete naći i u svom /home/vaše-korisničko-ime direktoriju. Primjećujete da sadrži cijeli niz tzv. aliasa na osnovne DOS naredbe. To znači da npr. jednostavno upišem dir i dobijem popis datoteka u tome direktoriju i slobodan i zauzet prostor na diskovima. Heh, od ovoga se 'pravim' linuksašima jamačno diže kosa na glavi :-)

Slobodno se poslužite datotekom, presnimite je je u svoj /root direktorij (možete prije toga i sačuvati staru tako da je preimenujete), odjavite se, prijavite ponovo i provjerite da li stvar šljaka. Okej. Slijedeći put se ne morate odjavljivati, već samo u terminalu napišite source /root/.bashrc .

2.6 Pristup na Windows particije

Naštimajte svoj Debian tako da imate izravan pristup i na vašu Windows particiju. Tu je glavna datoteka /etc/fstab koja se učitava prilikom svakog podizanja sustava i kaze Linuxu čega sve ima uokolo i na što od toga je kakav pristup. Evo vam jedan fstab kao primjer. Ako pogledate u svoj, na vrhu ćete vidjeti nešto što se zove proc (ne dirajte jer ćete dobiti ospice), svoju Linux particiju i svoju swap particiju, te dva redka koji su dodani za montiranje disketnog pogona i CD/DVD-a (opalite u terminalu man mount da vidite što je montiranje). Sargeov Gnome automatski montira CD/DVD-e (i USB štapiće, diskete ne), a mozete to učiniti i 'ručno', kobasičetinama zapovjednog redka s pola tone opcija, brojčica i prekidača tipa mount -t iso9660 /dev/hdc /cdrom ili mount -t vfat /dev/fd0 /floppy . Te naredbe kažu Linuxu da su podatkovni CD/DVD i disketa upravo sletjeli u direktorije /cdrom  i /floppy , gdje ih mozete čitati i presnimavati. Možete ih monitrati i u koji drugi (prazni) direktorij, po želji. Probajte. Kad ste gotovi s poslom, vratite ih u staro stanje naredbama umount /floppy i umount /cdrom . Ako ih ne odmontirate, moglo bi doći do raznih frka i koma, npr. nema teorije da otvorite CD/DVD pogon, osim primjenom smrtonosne fizičke sile. Zeznut taj Linux.

Na sličan nacin, ovaj gore fstab kaze Linuxu da trajno i automatski montira korijensku Linux ext3 particiju na / (root), te drugu na direktorij /backup , a Win vfat particije na navedene direktorije i to uz rw pristup, čitanje i pisanje po njima, ili ro , samo čitanje i presnimavanje. Kužite? Ukoliko je vaša Win particija /dev/hda1 , trebali biste dodati slijedeći redak u svoj /etc/fstab :

/dev/hda1 /windows vfat auto,rw 0 0

Naravno, prije toga načinite direktorij /windows (ili kako vam drago), a ako bas želite biti jako oprezni, možete mu staviti ro oznaku. Zatim jedan reboot i evo vam vaših Windowsa na milost i nemilost u Linuxu. Pozor: na kraju fstab datoteke valja dodati prazan redak.

2.6.1 Formatiranje i provjeravanje Linux particija

Prethodno sam govorio o particioniranju diska prilikom instalacije Debiana, a sam je instalacijski program načinjene particije formatirao i provjerio radi eventualnog postojanja bad blocksa. Želite li sve to učiniti sami, recimo ako dodajete još jedan disk ili particiju svome milom Debianu, jedan od načina je da instalirate program cfdisk pomoću naredbe apt-get install cfdisk-utf8 , a potom napišete cfdisk /dev/hd** , gdje su umjesto zvjezdica oznaka novog diska ili diska na kojem je prostor za novu particiju (sjetite se kako Linux zove svoje diskove). 

Sučelje cfdisk-ovo nelijepo je i samo marginalno user friendly, ali on je zapravo pametan, siguran i jednostavan program, ako ste pažljivi. Bolje vam je biti, jer nakon pogrješke nema undo. Predpostavimo da želite načiniti particiju na praznome prostoru. Ako imate samo jedan disk i na njemu Windowse i Debian instaliran prema naputcima u ovome KAKO, cfdisk će vam (pri vrhu) pokazati da je njegova oznaka /dev/hda , te podatke o particijama, možda ovako:

Ono što vas zanima je ovo posljednje, Pri/Log Free Space , slobodan prostor. Na donjem dijelu zaslona nalaze se opcije, koje ovise od toga na kakvoj ste particiji. Po programu se krećete strjelicama na tipkovnici, gore/dolje po particijama, lijevo/desno po opcijama. Postavite se na Pri/Log Free Space , pa će se dolje pojaviti opcije [Help] [New] [Print] [Quit] [Units] [Write]. Izaberite [New] , a zatim [Primary]. Dalje vas program pita koliko će velika biti nova particija, te ako ne iskoristite sve, da li će nova particija biti na početku ili na kraju slobodnog prostora. Kada ste to odredili, cfdisk vam iznova pokazuje svoj glavni zaslon, ali je sada na njemu i vaša nova particija i to kao hda4 Primary Linux . Ako želite neki drugi datotečni sustav, izaberite [Type], upišite odgovarajući broj i još malo pa ste gotovi. Sada biste trebali imati ovakvo stanje:

Fino. Odaberite opciju [Write] , na pitanje odgovorite yes i pričekajte da cfdisk upiše podatke na disk. Zatim [Quit] da izađete, a potom rebootajte računalo, jer novu particiju morate još i formatirati. To se čini programom mke2fs . Magične riječi su:

mke2fs -c -j -v /dev/hd**

...gdje umjesto zvjezdica, bla, bla, u ovom primjeru treba biti /dev/hda4 . Ovisno o veličini particije, gledat ćete neko vrijeme neke brojčice kako se vrte na zaslonu. Na kraju, ako je kasnije želite samo provjeriti radi bad blocksa, to se radi programom e2fsck , ovako:

e2fsck -v -p /dev/hd**

Jel' moram opet o zvjezdicama? Ne? Odlično. Pozor: prije provjeravanja morate odmonitrati particiju ili disk, inače će biti frke. Naravno, za sve te programe postoje man stranice s toliko iznimno jasnim i razumljivim objašnjenjima njihova rada i mogućnosti, da vam se smuči.

Ovo bi prije pripadalo u "Dotjerivanje", ali kad već tupim o particioniranju diskova, vot d hel, samo par riječi. Pomoću apt-get instalirajte si program parted . Bez ulaženja u program, naredbom parted /dev/hd* print možete dobiti obavijesti o disku na kojemu ćete mijenjati veličinu particija, recimo nešto ovakvo:

debian:~# parted /dev/hda print
Disk geometry for /dev/hda: 0.000-12416,906 megabytes
Disk label type: msdos
Minor    Start       End     Type      Filesystem  Flags
1          0,031   7499,091  primary   fat32       boot
2       7499,092  12268,388  primary   ext3
3      12268,389  12409,584  primary   linux-swap
Information: Don't forget to update /etc/fstab, if necessary.

Ovdje vidite da su na /dev/hda tri particije, označene brojevima od 1 do 3, te podatke gdje koja počinje Start i gdje završava End . Prije mijenjanja veličine, particija na kojoj radite mora biti odmontirana. U program uđete s parted /dev/hd* , čime dobijete prompt (parted), a ako vas uhvati frka, samo upišete quit i vani ste. Od onoga što možete pročitati u man parted i Parted manual-u, najviše vas zanima naredba resize . Pomoć za nju (i ostale) dobit ćete s help resize , a veličinu partcije promijenit ćete ovako:

resize broj_particije početak_particije novi_kraj_particije

...ili na konkretnom primjeru, ako želite smanjiti swap particiju, npr. ovako:

resize 3 12268,389 12300 

Jednostavno, zar ne? Pa... :-) Ima i nešto ograničenja, recimo za mijenjanje root particije treba vam poseban boot disk,  ext2 particije moraju počinjati na istome mjestu itd. Nakon što program završi s radom, morate još dotjerati /etc/fstab datoteku (ako ste napravili koju novu particiju) i rebootati stroj.    

Ni slučajno ih nemojte tako nazvati pred nekim iskusnim linuksašem, jer će si počupati svu kosu vičući: "Nisu to X-Windowsi! To je X-Window sustav!" i odgristi vam glavu. Naravno da se šalim. Neće si taj čupati kosu.

Ovaj odjeljak rapidno je smršavio nakon što je podešavanje X-a imperativno prebačeno u Sargeovu instalaciju. Svejedno, da biste se domogli onih nevjerojatno zanimljivih, raznolikih i šarenih sličica desktopa kojima se hvastaju korisnici Linuxa po Internetu i za kojima su vam svojedobno tekle cybersline po vasoj jadnoj tipkovnici, još uvijek vam može zatrebati dva-tri decilitra krvavog znoja. Zato ću samo podsjetiti na neke osnovne stvari.

Na svoju golemu žalost, prije negoli opalite dpkg-reconfigure xserver-xfree86 , morate sigurno znati koji monitor i koju grafičku karticu imate. Na monitoru obično piše koji je, ali vam je bitan točan raspon okomitih i vodoravnih frekvencija osvježavanja koje može podnijeti. Ovo je vrlo važno, jer ako podesite postavke na prevelike vrijednosti, možete ga cak i ozbiljno oštetiti. Zato pozorno proučite uputstvo koje ste s njim dobili. Na prvom računalu moj je Macom S96D 17" čije su maksimalne frekvencije horizontalno 30-96 KHz, a vertikalno 50-150 Hz. Na drugom je prastari mali ADI ProVista 14", za kojeg su te vrijednosti 30-57 i 43-70. Ovo pišem na 1152x864 razlučivosti, 24-bitna boja, a OSD mi kaže da zaslon trenutno šljaka na 91.84 KHz vodoravne i 100 Hz okomite frekvencije osvježavanja slike. Tu sam prije imao malih problema, jer se netko sjetio postaviti niže default frekve u XFree86 4.x, npr. 67/75@1152x864, što je IMO nedovoljno ako imate noviji ili malo bolji monitor. To ćete srediti pomoću starog konzolnog programa xf86config , uzimajući iz datoteke koju će vam napraviti samo Modeline koji želite i dodajući ga pod Section "Monitor"... Modeline i zatim pod Section "Screen" ... Modes u datoteku /etc/X11/XF86Config-4 . Naravno, imate i krasnu man Xf86Config-4 stranicu, pa uživajte.

Sto se kartice tiče, na prvom računalu je Abitica s Radeonom 9600XT, koja za početak hoće raditi na vesa pogonitelju, ali joj se ne sviđaju ni ati ni stari radeon, vjerovali ili ne. Na drugom je Gainwardica s nVidijinim GF2MX400 procesorom koja treba nv , zadan za sve nVidije. Evo primjera XF86Config-4 za nVidiju. 

Molim? Iz konzole se X-i pokreću naredbom startx . Tko bi rekao :-)

2.7.0 Neki Radeoni

2.7.1 Razlučivost zaslona

Možete je povećati tako da izmijenite -dpi 100 na 120 u posljednjem retku datoteke /etc/X11/xdm/Xservers , a ako ste ga po naputku zakomentirali, možete isto učiniti u datoteci /etc/X11/xinit/xserverrc . Ali GKS kojeg koristite vjerojatno podržava izravnu promjenu razlučivosti, pa vas baš briga. U Gnome-u vam je to na Aplikacije / Podešenja radne površine / Pismo / Details / Razlučivost . Dobro, sad, to je samo volonterski prijevod, ne zanovijetajte... :-)

2.7.2 Miš u X-ima i konzoli

Kao i obično u Linuxu, morate znati kakvoga miša imate. Prema tome ćete odrediti mišji protokol, birajući od ponuđenih kod konfiguracije X-servera, a zatim i port na kojem je miš. Sjetite se: ako je serijski u Windowsima na COM1 , ovdje će biti na /dev/ttyS0 , ako je PS/2, ovdje je /dev/psaux , a ima još kombinacija koje se sve nalaze u direktoriju /dev , primjerice /dev/gpmdata ili /dev/input/mice za USB uređaj. Na čemu je vaš miš? Nemam pojma. Možda na /dev/mouse , ali to je zapravo samo simbolički link na neki od prethodnih devices. Kako promijeniti symlink /dev/mouse s /dev/nešto1 na /dev/nešto2? Prvo ga obrišete, a zatim upravite na drugi device. Ovako:

cd /dev
rm mouse
ln -s nešto2 mouse 

Ako naiđete na probleme, isprobavajte, nešto će proraditi. Ja imam relativno normalne PS/2 miševe s kotačićem, pa je kod mene /dev/mouse symlink na /dev/psaux, a u /etc/X11/XF86Config-4 mi stoji ovo:

Section "InputDevice"
	Identifier "Configured Mouse"
	Driver "mouse"
	Option "CorePointer"
	Option "Device" "/dev/psaux"
	Option "Protocol" "ImPS/2"
	Option "ZAxisMapping" "4 5"
# Option "Emulate3Buttons" "true"
# Option "BaudRate" "1600"
# Option "Resolution" "400"
EndSection

Protokol ImPS/2 i opcija ZAxisMapping koriste se da bi proradio i kotačić. To je osnovno, a više informacija naći ćete na ovoj stranici. Ako vaš miš kojim slučajem ima samo dvije tipke, koristite Emulate3Buttons , jer X-ima dobro dođe miš s tri tipke. Treću ćete simulirati stiskanjem obje istovremeno. Možete eksperimentirati i s vrijednostima BaudRate i Resolution, pa će se pokazivač brže kretati po zaslonu. Naravno, to vrijedi samo za upravljače prozorima (window managere) u kojima se ponašanje miša ne može podestiti preko grafičkog korisničkog sučelja. U Gnome-u imate Aplikacije / Podešenja radne površine / Miš .

Mišonja će vam proraditi i u konzoli pomoću programčića gpm . Ako ga nema, instalirajte ga naredbom apt-get install gpm . Konfigurirate ga upisujući gpmconfig , a postavke mu se nalaze u datoteci (tko bi rekao) /etc/gpm.config . Kod mene tamo nema ništa posebno:

device=/dev/psaux
responsiveness=15
repeat_type=
type=imps2

To definitivno više nije pitanje. Ako ste kod instalacije i podešavanja postavki X-servera sve učinili kako treba i ako vam monitor nije otišao u vječna lovišta, za razliku od Debiana 2.1 Slink, gdje vas je dočekala kopija Win95 desktopa fvwm95, Debiana 2.2. Potato, gdje vas je dočekao odlični WindowMaker, Debiana 3.0 Woody, gdje su vas dočekali KDE inačica 2.2, u Debianu 3.1 Sarge vas očekuje vrlo dobri Gnome 2.8.3. Ako vam se ne svidi, uvijek na prijavnom prozorčiću mozete izabrati KDE 3.3.2 - imate Sesija / KDE , ili u svojem direktoriju pomocu touch .xsession načinite inicijalizacijsku datoteku .xsession , u koju nekim tekst-editorom upišite startkde . Usput budi rečeno, Gnome se na taj nacin pokreće s exec gnome-session . 

Window manageri su programčići za crtanje dekoracija oko prozora drugih programa koji se pojavljuju na zaslonu. WindowMaker je jedan od najljepših i najstabilnijih, a pomoću apt-get ili dselect-a možete instalirati  Afterstep , Blackbox , Fluxbox , Enlightement , fvwm , fvwm2 , fvwm95 , icewm , twm , scwm , sawfish , olwm , olvwm... ima ih jos cijelo čudo u bijelome svijetu. Svi su zanimljivi, neki uz to i vrlo upotrebljivi. Isprobajte ih! Ako negdje zapnete ili iz nečeg ne znate izaći, jednostavno opalite Ctrl Alt Backspace . Naravno, prije eksperimentiranja obvezno promijenite gdm u xdm i zakomentirajte bla, bla.

2.7.3.1 KDE ili Gnome

KDE i Gnome nisu window manageri, upravljači prozorima, vec tzv. desktop mangeri, upravljači radnim okruženjem, sustavi programa koji vam omogućuju da u grafičkom načinu, klikajući uokolo mišem jednako kao u Windowsima, iskonfigurirate svoj računalni radni okoliš - poštimate fontove, zvuk, spojite se na Internet itd. Imaju uključene i skupove besplatnih uredskih programa KOffice i Gnome Office, dobrim dijelom čak i upotrebljivih :-) . Lijepi su, imaju i naša slova, antialiasing, Control Pane... ups, Control Center, WWW preglednike, file managere i cijeli niz drugih stvari. Što ja mislim? Pa, izabir window / desktop managera je kao izabir autombila, de gustibus non est autobus trolejbus, ili tako nekako. Ostario sam, znate, i postao lijen. Događa se :-)

2.7.3.2 Ovaaj...

Dugo vremena sam koristio odlični Fluxbox. Vrlo mali i vrlo elegantan wm, u određenoj mjeri minimalistički, bez bitmapirane grafike i ikona, nasljednik mog prethodnog favorita Blackbox-a. Fluxbox podržava višestruke desktope i posve je konfigurabilan u svakom smislu. Klikom desnog mišjeg gumba na prazan zaslon dobit ćete izabirnik s ponuđenim mogućnostima. Ako vam se ne sviđa zadani izgled, ima cijeli niz tema koje možete isprobati, potražiti nove na Internetu ili sasvim lako načiniti neku svoju. Evo kako su na Blackboxu izgledale moja na Potatou, zatim jedna na Woodyju, te na Fluxboxu jedna starija i jedna novija. Nema ikona, ali prozore mozete smanjiti na, hm, taskbar. Konfiguracijske datoteke su u /root/.fluxbox/, /etc/X11/fluxbox/, te one u /usr/share/fluxbox direktoriju.

Nekad bilo, sad se spominjalo. Trošim Gnome 2.10.1 iz unstable inačice Debiana, na njemu ovo i pišem. Evo kako izgleda. Zašto sam pokleknuo? :-) Rekoh već, prvenstveno lijenost, ali i činjenica da su Gnome i KDE sada jednostavno bolji od većine običnih window managera. Kvragu, kliknete i rade, još gore, naštimaju se sami :-)

Debian 2.1 Slink sam prvi puta instalirao 1998. s manjkavog i krivo snimljenog Vidijevog CD-a iz broja 29-30. Sjećam se da mi je jedan od najvećih problema bio naći pošten GUI file manager, upravljač datotekama s grafičkim sučeljem i po mogućnosti ugrađenim editorom. U Windowsima sam navikao na odlični Windows Commander (danas Total Commander) koji može gotovo sve, npr. 'vidjeti' sadržaj sažetih datoteka i njime manipulirati, koristiti FTP itd. Isprobao sam svašta i teže se izmučio, a bukvalno pod nosom mi je cijelo vrijeme bio TkDesk. Imate ga negdje u izabirnicima, vjerojatno pod XShells (XŠkoljke) . Ako ne, tu je apt-get install tkdesk . Vidite? Stvar je zapravo negdje na pola puta do desktop managera, ali isključivao sam i nisam koristio File / AppBar . Filozofija je posve drugačija negoli u Windowsima, jer ovdje imate tri (podrazumijevano, može više ili manje) panela u kojima se vide datoteke i koji nisu međusobno neovisni nego slijede stablo direktorija u Next stilu. To može zahtijevati dva otvorena glavna prozora kod rada s datotekama, ali nije ih teško uskladiti - podesio bih ih na samo po jedan listbox , razvukao svaki na po pola zaslona i to je to.

Klikanjem i zadržavanjem desnog gumba na datoteci (ili direktoriju) otvara se cijeli niz opcija ovisno o njenom tipu, pri čemu tekstualne datoteke možete odmah uređivati jednostavnim, vrlo dobrim ugrađenim editorom, a možete ga i zamjeniti nekim vama omiljenim. Postoji i Start XTerm here , što fino dođe kod kompajliranja. Lijevim gumbom označujete kao u Windowsima, uz pomoć Alt i Ctrl , a srednji se koristi za povuci-i-ispusti kopiranje. Kao i svi Linux programi TkDesk je iznimno konfigurabilan, a većina osnovnih postavki koje možete mijenjati nalazi se u datoteci /root/.tkdesk/System . TkDesk zna i raspakirati i spakirati što već treba, kamo želite, a prije toga vam s List Contents može pokazati što je u komprimiranoj datoteci ili u .deb ili .rpm paketu... kh-khm, primjetili ste pisanje u prošlom vremenu? Ne koristim više ni TkDesk ... :-)

U Gnome-u vas očekuje njegova zadana grafička školjka Nautilus . Kliknite ikonu Računalo pa ćete ga vidjeti, a kažu da zna snimati i CD/DVD-e. Nisam baš isprobavao, ali vas ništa ne priječi. Naravno, postoji i niz drugih kvalitetnih file managera. KDE imaju Konqueror, Krusader, postoje Filerunner, Worker, Linux Commander, Endeavour, Xfe...   

Gnome Commander je upravljač datotekama kojega sada najviše koristim. Evo kako izgleda. Sa Sargeom dobijete nešto slabiju inačicu 1.0.1, ali možete ovdje skinuti 1.1.6 i instalirati je pomoću dpkg . Iako zna biti i pomalo nestabilan, mislim da se najvise približio Total Comamnderu prema mogućnostima i ponašanju. Neću opširnije pisati o radu s njim, uvjerite se sami. Spomenut ću samo da vam obvezno valja omogućiti plug-in za program File-Roller, da izbjegnete muke iz slijedećeg odlomka.   

Kao pravi Debian korisnik, ljubitelj boli, morate znati raditi bez pomoći programa kao sto su Gnome Commander, File-roller , Guitar , TkDesk ... aha, naravno, pa da, mhm. Ukoliko nemaju nastavke .deb ili .rpm, na sažete datoteke u Linuxu ćete najčešće naići kao nešto_dugačko-i-čudno.tar.gz , a u novije vrijeme i *.tar.bz2 . Detaljni i grozomorniji opisi i objašnjenja vam se nalaze iza man tar , man gzip i man bzip2 , a zasad je dovoljno da znate otići u direktorij gdje se sažeta datoteka nalazi i napisati:

tar -xzvf ./nešto_dugačko-i-čudno.tar.gz 

2.7.6 Kako ubrzati tvrde diskove

Radi se o korištenju DMA pristupa. Prvo instalirajte  apt-get install hdparm . Kao i obično s man hdparm pogledajte što je to, ako vas baš zanima. U direktoriju /etc/init.d pomoću touch rc.local napravite datoteku rc.local , načinite je izvršnom (u Gnome Commander-u kliknete je desnim gumbom, odete na Properties , na vršak Permisions , pa označite Read-Write-Execute, Read-Execute, Read-Execute,  u TkDesk-u kliknete je desnim gumbom, zadržite, povučete na strjelicu, otpustite na Info i pod Mode: označite da bude rwx r-x r-x ) i u nju upišite samo jedan redak:

hdparm -d1 /dev/hda /dev/hdb /dev/hdc ...

...itd, ovisno od toga koliko diskova imate. Ne stavljajte oznake particija, samo cijelih diskova. Zatim u direktoriju /etc/rcS.d na nju načinite simbolički link S00local , naravno kao pravi neznalica opet ili pomoću Gnome Commandera (lijevi prozor direktorij /etc/init.d , desni prozor direktorij /etc/rcS.d , postavite se kursorom na rc.local , odete na File / Create a symbolic link i upišete S00local) ili TkDeska (desnim gumbom, držite, povučete na strjelicu, otpustite na Copy, Move... , ispunite File: i Destination: , a zatim kliknete Link (symbolic)). Da se napravite važni, može i "ručno":

ln -s /etc/init.d/rc.local /etc/rcS.d/S00local

...(hvala, Josipe!), a zatim rebootajte stroj. Vidjet ćete nove poruke prilikom podizanja sustava, a da li sve šljaka provjerite pomoću hdparm -v /dev/hd* .

2.8 Upravljanje programskim paketima

Primijetili ste da vam u ovome KAKO svako malo treba Debianov genijalni alat za upravljanje Debianovim paketima apt . Vi navalite na njegove man stranice i apt KAKO, a ja ću ovdje zapisati samo par osnovnih stvari. Programe instalirate pomoću apt-get install neki-program , a uklanjate s apt-get remove neki-program . Recimo da ste imali stari Woody i dobili novi Sarge na dva DVD-a. Kako nadograditi staroga na novi? Prvo pomoću apt-cdrom add dodate sve instalacijske CD/DVD-e u bazu, a zatim opalite apt-get dist-upgrade end dec ol folks. Recimo da imate brzu mrežnu vezu i želite programe iz novijeg testing ili čak najnovijeg unstable Debiana. Prvo sredite datoteku /etc/apt/sources.list (evo primjera), spojite se na Internet i u terminalu kažite apt-get update . Kad se baze skinu, instalirate nove programe ili čak nadograđujete cijelu distribuciju jednako kao i s CD/DVD-a. Milina. 

Stari vic s Useneta ide ovako: "Imal' ne'ko neki frontend za taj dselect?", pita neki izmučeni početnik, a drugi mu odgovara: "Pa dselect ti je frontend!" Za program dpkg. Poanta? Ajme majko.

Ovo možete ili u mraku zapovjednog retka konzole ili u terminalu u X-ima: napišite dselect . Nakarada koja se pred vama pojavilla jest sučelje za program dpkg , koji se barem ne pravi da je bilo kakvo sučelje za bilo što. O obojici postoji notorno grozomorna dokumentacija, a za dselect sažetak bi bio ovo: nakon pokretanja pojavi se popis šest opcija. Pomoću Access birate medij s kojega instalirate, Update valjda obnavlja bazu paketa, Select dirajte samo kada ste spremni na sve, Install instalira ono što ste nakon par litara znoja selectirali , Config podešava instalirano, Remove uklanja što ste odredili za ukloniti, a Quit vas milosrdno rješava mizerije.

Ako jednom ipak skupite hrabrost i stisnete Select , sjetite se prvo čvaknit razmaknicu da nesto konačno vidite. Pomoću / (slash, na hrvatskoj tipkovnici stisnite Shift 7 ) dobijete prompt Search for? pa tu možete upisati naziv nekog od preko petnaest tisuća Debian paketa (programa) kojeg želite pronaći. Ako znate kako se zove. Kad se taj pojavi na vidiku, pročitajte opis i odaberite njegovu instalaciju s + (plus), a uklanjanje s - (minus), ali me ne pitajte kako se iz svega toga izlazi. Stišćite Enter, može i razmaknicu, jednom će vas već nekako vratiti na onaj prvi zaslon sa šest opcija... :-) No, dobro, nije baš tako, dselect je ipak još uvijek vrlo koristan program, osobito ako iz nekog razloga zapnete u konzoli. 

Glede programa dpkg , njegova priča je jednostavnija. Za instalaciju nekog paketa postavite se u direktorij u kojem se paket nalazi i napišete:

dpkg -i grozno-dugačko_ime-paketa.deb

...a možete si skratiti muku koristeći zvjezdicu, npr. ovako: dpkg -i *.deb ili dpkg -i groz* . Za uklanjanje pišete:

dpkg -r ime-programa .

Dobro, dosta više o užasima naredbenog redka. U Gnome-u ste, red je da se u upravljanju paketima poslužite kakvim alatom s kvalitetnim grafičkim sučeljem. Taj se nalazi pod Aplikacije / Alati sustava / Synaptic Package Manager . Jo, razlike... drastićne! :-) Lijevo vidite kategorije (skupove) Debianovih programa, gore su pojedinačni paketi, a kad ih kliknete, dolje se pojavi nešto opširniji opis Description. Susjedni vršak Dependencies pokazuje o čemu ovisi paket, a Versions inačicu. Kratak primjer: ako ste lijevo na All, gore vam je prvi 3dchess. Kliknete kockicu pored imena, pojavi se prozorčić Mark for installation, potom i obavijest što će još biti učinjeno kod instalacije - 3dchess treba paket xavg3dg . Kliknete Mark, pa gumb Apply. Pojavi se prozorčić Apply the following changes?, a gumb Show details još jednom će vam pokazati što Synaptic misli raditi. Ostaje Primijeni nakon čega toga vas program traži CD/DVD na kojem je paket. Postupak vidite u prozoru terminala i na kraju klikate Zatvori. Eto - kockica pokraj 3dchess sada je zelena, što znači da je instaliran i možete ga potražiti u izabirnicima. Pakete uklanjate na isti način, klik na kockicu, pa Mark for removal.

Slično kao i kod svih prethodnih inačica Debiana, nakon osnovne instalacije cijeli niz stvari koje bi vam mogle trebati zapravo nije instaliran. Stoga zavrnite rukave i označite za instalaciju sve što vam se svidi i padne na pamet. Dugo traje, ali se isplati. S vremenom ćete otkriti koji vam se programi najviše sviđaju. 

Osobito kod instalacije nekog programa iz drugih izvora, dogodit će se da vam izbirljivi i zahtjevni davež javi da mu nedostaje nešto, npr. xblabla.joj.6.5.so da bi radio. Prije nego počnete paničariti, sjetite se da Synaptic ima gumb Search, a uvijek možete otići na stranice paketa Debianovih inačica i potražiti tamo. Usput rečeno, nekad je radila Internet trazilica Filewatcher za nedostajuće datoteke, ali je umrla :-(

2.8.1 Pretvaranje .rpm, .tar i .tar.gz datoteka u .deb pakete

Radi se pomoću programa alien . Detaljnije upute naći ćete u man alien , a svode se na slijedeću naredbu, zadanu iz direktorija u kojem je .rpm ili .tgz ili .tar.gz datoteka koju želite debianizirati:

alien -d neka-datoteka-s-nastavkom-rpm-ili-tgz-ili-tar.gz

...što će rezultirati novom .deb datotekom na koju zatim možete pustiti dpkg . Naravno, prije debianizacije morate pripaziti da se radi o paketu, a ne o datoteci koja sadrži izvorni kod (source).

Ovaj programčić i njegove najrazličitije inkarnacije poput dotjeranog eterm i ostalih rxvt , gnome-terminal , kterm itd. predstavljaju emulacije terminala za grafičko sučelje, windozeri bi rekli DOS-prompta. Najviše koristi kod kompajliranja programa i stvarčica koje su opisane u slijedeća tri odlomka. Konfiguracijske postavke nalaze mu se u datoteci  /etc/X11/app-defaults/Xterm (za cijeli sustav) i /.Xdefaults (za svakog korisnika).

2.9.1 Kako pokrenuti neki program

Kliknete na zaslon i vučete mišji pokazivač po izabirnicima ;-) ...no, ima programa koji nisu ni u menijima, ni u stazi. Recimo da ste više godina živjeli u pećini bez dodira s vanjskim svijetom i želite startati Netscape, odnosno izvršni binarni fajl netscape koji se, recimo, nalazi u direktoriju /usr/local/netscape . Ako ste stazu dodali u svoj .profile prije prijavljivanja, samo napišete netscape bilo gdje i to je to. Ali ako niste, morate otići u taj direktorij, recimo pomoću cd /usr/local/netscape i napisati ./netscape . Točno tako, ili neće htjeti raditi.

2.9.2 Kako vidjeti koji vam sve programi rade

Pomoću programa top ili zapovjedi ps aux . Od svega što će vam se pojaviti na zaslonu najvažnije vam je znati brojku koja je programov PID . U X-ima imate Gnome program gnome-system-monitor (ako ga nema, stavite ga pomoću apt-get install gnome-system-monitor), koji radi isto - pokazuje vam koji su sve procesi aktivirani, omogućuje da ih isključite i još neke druge stvari. Zašto je preveden kao Stanje baterija, ne pitajte mene :-)

2.9.3 Kako ubiti program golim rukama

Nije loše raditi na sustavu koji se, za razliku od Windowsa, nikada ne sruši, a ako se neki program zakoči ne strada cijeli sustav. Međutim, neki se programi iz raznih razloga ne žele isključiti. Oni bi radili i radili i baš ih briga što im vi kažete da je dosta bilo. Tad treba primijeniti grubu fizičku silu u obliku prikladne zapovjedi kill . Prvo pomoću ps aux pogledajte koji je PID tvrdoglavog programa koji misli da je besmrtan, recimo da je 123 , a zatim ga odvalite s jednim kill 123 . Ako ni to ne pomogne, dajte mu po nosu s kill -9 123 , a ako i dalje bude radio, prodajte vražje računalo i počnite se baviti sportom.